Tunis zabranio lov hobotnica, stručnjaci upozoravaju na opasnost za Jadran

Vijest da je Tunis u travnju uveo zabranu ribolova hobotnice proširila se munjevito diljem Mediterana. Ova stroga mjera, iako nije bez presedana, ima jasan cilj – zaštititi ovu fascinantnu vrstu, čija je brojnost u morima sve manja. Glavni uzroci su prekomjerni izlov, hvatanje nedovoljno razvijenih jedinki, ribolov izvan sezone, ali i porast temperature mora, piše Zadarski list.

Na društvenim mrežama mnogi pozdravljaju ovu odluku, ističući hobotnice kao osjetljiva, inteligentna bića koja misle, osjećaju i pokazuju osobnost. S druge strane, ima i onih koji jednostavno napominju kako su ukusne.

Zaista, teško je zanijekati da su hobotnice fascinantna i zaigrana bića poznata po svojoj iznimnoj inteligenciji. Često ih možemo vidjeti na snimkama kako bježe iz mreža ili s brodova, otvaraju staklenke, a prema jednom novijem videu – čak se »voze« na leđima morskog psa, koristeći ga kao prijevoz.

Većina njihovih moždanih stanica smještena je u pipcima, zbog čega imaju iznimno razvijena osjetila. U slučaju napada mogu odbaciti jedan od pipaka, koji kasnije regeneriraju. Imaju tri srca – dva pumpaju plavu krv kroz škrge, dok treće distribuira krv bogatu kisikom po ostatku tijela.

Poznate su i po sposobnosti kamuflaže: mogu mijenjati boju i teksturu kože kako bi se zaštitile od predatora, komunicirale s okolinom ili privukle partnera. Žive relativno kratko – samo jednu do dvije godine – a nakon što se mlade hobotnice izlegnu, ženke ugibaju, kao i mužjaci.

U svakom oceanu može se naći oko 300 vrsta hobotnica. U Sredozemnom moru najčešće susrećemo običnu hobotnicu (Octopus vulgaris), no njezina je brojnost u stalnom padu.

Posebno zabrinjavajući primjer dolazi iz Tunisa, gdje je ‘proizvodnja‘ hobotnice od 2008. do 2018. pala za čak 90 posto. U tom razdoblju godišnji je prosjek iznosio oko 35 tisuća tona, dok je 2021. godine zabilježena količina manja od 3500 tona.

Ovakav pad ne odnosi se samo na Tunis – riječ je o širem problemu koji pogađa cijelu regiju, uključujući i hrvatski Jadran. Koliko se hobotnica godišnje izlovljava u našim vodama, kakvi su trendovi i postoji li zabrinutost za budućnost ove vrste, pitali smo dr. sc. Leona Grubišića s Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu.

- Apsolutna zabrana ulova posljednja je mjera upravljanja ili zaštite nekog stoka koji je pod pritiskom, što znači da su u Tunisu zaključili kako je stanje vrlo kritično te moraju posegnuti za tom najdrastičnijom odlukom. Iako se hobotnice kao vrsta brzo obnavljaju i zasad u nas nisu ugrožene kao u Tunisu, intenzivan ribolovni pritisak na određenim područjima dovodi do značajnog pada njihove brojnosti, što narušava ravnotežu trofičkog lanca - istaknuo je Grubišić i pojasnio kako solidan dio ulova u našem moru dolazi iz nereguliranog ribolova, a velik broj hobotnica završava na crnom tržištu. Takav ulov se nigdje ne bilježi, što predstavlja problem ako želimo znati kakvo je stanje hobotnica u Jadranu.

Pojašnjava kako je hobotnica mesojed i u trofičkom lancu funkcionira kao mezopredator, istovremeno se hrani manjim životinjama i hrana je većih grabežljivaca.

- Tijekom reprodukcije ženke polažu stotine tisuća jajašaca iz kojih se oslobađaju paraličinke koje plivaju u morskom stupcu. Procjenjuje se da samo okojedan posto tih paraličinki preživi do juvenilne i odrasle faze, dok preostali postaju važan izvor hrane u morskom hranidbenom lancu. Veći primjerci hobotnice predstavljaju značajan izvor hrane za komercijalne ribe poput zubatca i kirnje Recentna istraživanja u Sredozemlju pokazala su da hobotnice mogu pridonijeti kontroli invazivnih vrsta. Dokazano je da se hrane vatrenjačama i plavim rakom - pojasnio je.

Na koji način znanost može održati populaciju hobotnica u našem moru?

- Jedno od istraživanja koje sada provodimo u sklopu Obzor EU projekta CLIMAREST je uspostavljanje tzv. »apartmana za hobotnice«, umjetnih grebena koji im pružaju sigurno sklonište i idealna mjesta za razmnožavanje, potičući ponovnu kolonizaciju i povećanje bioraznolikosti degradiranih staništa. Useljavanje hobotnica započelo je već mjesec dana nakon postavljanja i od tada stalno aktivno pratimo njihovu reakciju na umjetno stanište na muljem i pijeskom pokrivenom dnu. Svaki izlazak na teren nas raduje ne samo zbog fascinacije ovim poslom, nego i zbog spoznaje da našem podmorju treba jako kratko da se oporavi, i kada bi svatko od nas dao samo mali doprinos tomu, imali bi zdravije i bogatije more - pojašnjava.