- Radosna i divna vijest. U našoj Slanskoj vali ponovno rastu periske. Meni prvi put u 18 godina da ih vidim u Slanom - objavila je na svom Facebook profilu Ivana Penjak Kasavica, pedagoginja Osnovne škole Slano.
- Dragi moji učenici, dragi roditelji, dragi svi volitelji mora i naše divne Slanske vale, ako ih ugledate, javite Institutu za More i priobalje u Dubrovniku, a sve koji ne znaju naučite da je periska plemenita i sveta i da se ne smije vaditi, dirati, uznemiravati, uništavati. Plemenita periska, osim što je izvrstan filtrator i čisti naše lijepo, plavo more, endemski je stanovnik Jadrana i dom brojnim mikroorganizmima, ali i pokojem račiću, pa je i primjerena kazna za diranje, vađenje, oštećivanje u tisućama eura. Mislim i do 45 risuća – objavila je naša sugovornica.
- Prvo sam mislila da je morska trava, ali kad sam shvatila da je periska, obuzela me silna radost - dodala je.
Plemenita periska strogo je zaštićena vrsta koju je masovni pomor u Jadranu 2019. godine doveo na rub izumiranja. Smrtnost je na mnogim lokacijama i 100 posto, a zbog dramatičnog pada populacije, plemenita periska je u razdoblju od samo godinu dana dobila status kritično ugrožene vrste na globalnoj razini. Svako uznemiravanje i namjerno vađenje živih ili uginulih jedinki (praznih ljuštura) je zabranjeno. Danas u Jadranu živi jako mali broj ove vrste periski, endemske vrste u Sredozemnom moru i najvećeg školjkaša Jadrana. Naime, kako stoji na stranicama Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, tijekom jeseni 2016. godine na obali Španjolske zabilježene su pojave masovnog pomora plemenitih periski. Prva potvrda o pojavi zaraze u hrvatskom dijelu Jadranskog mora zaprimljena je u svibnju 2019. godine. Od tada, zaraza se vrlo brzo proširila i zahvatila cijeli hrvatski dio Jadrana u kojem bilježimo masovna ugibanja plemenite periske uzrokovana bolešću.
Točna patogeneza uginuća plemenite periske nije utvrđena. Mogući uzročnik masovnog pomora periski je Haplosporidium pinnae, parazit iz skupine truskovaca (Sporozoa) koji parazitira u tkivu periske, no nije potvrđeno radi li se o jedinom uzroku smrtnosti. Životni ciklus parazita slabo je poznat, no smatra se kako je prijenos s periske na perisku moguć te da mu pogoduju više temperature mora u ljetnim mjesecima. U 2020. godini pojava masovnog pomora periske zahvatila je sve zemlje Mediterana sa smrtnošću populacija i do 100 posto. Za sada nije utvrđena niti jedna učinkovita metoda kojom bi se mogao spriječiti pomor i širenje zaraze.
Kontaktirali smo stručnjaka po pitanju periski, znanstvenog savjetnika u Institutu za more i priobalje Valtera Kožula, koji je već upoznat s pronalaskom u uvali u Slanom, no, čini se da nemamo razloga za slavlje:
- Koliko sam vidio, vrlo vjerojatno se radi o Pinna rudis, dubinskoj periski, a ne plemenitoj. Fotografije ne mogu to sa sigurnošću potvrditi, ali po iskustvu bih to rekao. No, ne mogu se upuštati u ocjenu dok je nisam vidio izbliza – istaknuo je dubrovački znanstvenik.
- Po iskustvu vam mogu kazati da vrlo vjerojatno nije riječ o plemenitoj periski. U 99 posto pronalazaka radi se o dubinskoj periski, a Pinna nobilis ima zanemarivo malo. Rudis zasad nije ugrožena, a hoće li i na nju utjecati parazit koji je uzrokovao pomor ovih drugih, to je pitanje - dodao je.
Pinna rudis, koja je također zakonom zaštićena vrsta, znatno je manji školjkaš koji naraste od 25 do 35 centimetara, dok nobilis naraste i više od 120 centimetara. Školjka je prekrivena velikim, stršećim izbočinama, odnosno bodljama raspoređenim u pravilne redove, izraženim blizu otvora školjke.
Kod Pinne nobilis izbočine su gušće i nježnije. Rudis se u prirodi lako može zamijeniti s mladim jedinkama ‘nobilisa‘, ali ima i uočljivih nepodudarnosti:
- Pinna rudis ima trokutastu i robusniju školjku, s manjim brojem većih stršećih ljusaka. Kod Pinne rudis boja je više smeđa ili ružičasto-narančasta, dok je kod mladih Pinna nobilis homogeno žućkasta. Odrasli primjerci Pinne nobilis potpuno izgube izbočine na površini školjke. Također, staništa dviju vrsta su različita, jer se Pinna nobilis može naći na muljevitom ili pjeskovitom dnu, dok Pinna rudis preferira pukotine stijena – rastumačio je dubrovački znanstvenik.
Stručnjaci ističu kako su diljem Jadrana primjetne brojne prazne ljušture uginulih jedinki. Mnogi ‘pronalazači‘ ponadaju se da uspravna ljuštura znači da je riječ o živoj jedinki, no kako je školjka zakopana u sedimentu, često se dogodi da ona ostane vertikalno ukopana, iako više nije živa. Dojave o opažanjima živih jedinki plemenite periske iznimno su važne zbog identifikacije onih koje su usprkos zarazi uspjele preživjeti.
Prema podacima Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, u U 2024. godini je zaprimljeno preko 300 dojava o opažanjima plemenite periske te je istim opažanjima potvrđeno 15-tak živih jedinki plemenite periske duž Jadrana. Ukupan broj potvrđenih živih jedinki duž cijelog Jadrana u 2025. godini iznosi tek 10-ak jedinki. Među dojavama plemenite periske nađu se i one za Pinna rudis, čije zabilježbe nisu bile u hrvatskom dijelu Jadrana od 19. stoljeća, takozvana ‘gruba‘ periska, koja je najvjerojatnije pronađena i u slanskoj uvali.
Komentari
0