- Bila mi je iznimna čast i velika sreća biti tvojom najboljom prijateljicom u tvojih zadnjih 5 i pol godina. Došao si mi već kao 16-godišnjak i razum je znao s čim treba računati, ali srce ne prihvaća i slomljeno je.
Nosonja je danas zaspao i neće se više probuditi - napisala je Mae Isaksson, poznata istarska aktivistica za pomoć životinjama, u objavi na Facebooku. Ispod te objave mnogi su joj izrazili sućut, ali su je podsjetili i na veoma važnu stvar: usrećila je sirotog starog Nosonju i dala mu topli dom u starim danima, kad ga nitko nije htio. Dovela ga je k sebi doma i uljepšala mu starost.
A u veljači smo pisali kako je napunio nevjerojatnu 21 godinu. To je oko 150 ljudskih godina. Svašta je prošao: bio je najprije smješten u užasu od azila u Osijeku. Bilo je to prije nego su došle Pobjede. Onda je prihvatio promjene koje su oni donijeli, pa se udomio, pa su ga sa 16. godina izbacili vani... Njegova ozljeda na licu je stara i zbog toga je teško našao udomitelje. No, Mae je bila ta koja je odlučila da će ga iz azila dovesti k sebi. Željela je da u miru proživi godine koje su mu ostale. Nije se ni u najluđim snovima mogla nadati da će ih biti više od pet.
- Nije čudno da je doživio toliko, jer potrebna je ogromna doza tvrdoglavosti i upornosti da prođeš skoro deset godina horor azila, pa tri godine dobrog azila, pa udomljenje u stan već u starosti, pa onda još stariji, sa 16, vraćen u azil usred zime! Ali od tada je bio moj! Neka je hvala svima koji te nisu htjeli i hvala tvojima iz Udruge Pobjede koji su te čuvali između tih nedaća. Jedno si od najdivnijih bića rođenih na ovoj planeti - napisala je Mae za svog miljenika u veljači, kad je slavio rođendan.
Nosonjina priča jedna je od onih koje svjedoče o nevjerojatnoj snazi pasa koji, čak i kad je najgore, nekako uspiju preživjeti. Možda slute, a tko zna, možda i znaju, da 'tuge postoje da bi prizvale smijeh, a tame da bi prizvale sjaj'. Sretno putuj, Nosonja, i odmori svoje stare kosti.