VIDEO Vegan u Nu2 ispričao zašto je prestao jesti meso, na mrežama nastao opći kaos! Pogledajte što ljudi pišu

Gostovanje predsjednika udruge Prijatelji životinja, Luka Oman kod Aleksandra Stankovića u emisiji Nedjeljom u 2 izazvalo je burne reakcije. Da će tome biti tako, moglo se vidjeti danima prije. Naime, ispod svake objava na službenom profilu emisije kojom se najavljivala tema nedjeljnog razgovora. lomila su se koplja o veganstvu. Oman je, naime, 25 godina vegan i udruga kojoj je na čelu potiče nenasilje prema životinjama.

Statistika kaže da godišnje u svijetu ubijemo oko 80 milijardi životinja kako bi se pojele. Oman je pričao o tome kako je s 12 godina bio na kolinju, koje ga je užasnulo. Postupno je prestao jesti meso, a onda i koristiti sve proizvode životinjskog porijekla. Stankoviću je rekao kako vjeruje da svi žele da se klaonice jednog dana zatvore, a odgovorio je i na pitanje kako to da neke životinje imamo kao ljubimce, a druge jedemo.

- To se objašnjava pojmom karnizam, odnosno pojmom gdje mi jednostavno normaliziramo neke stvari, iako na prvi pogled, kada netko gleda sa strane tko nije u tom karnizmu, u tom sustavu, vidi da to nešto nije u redu, ali zapravo nema razlike. Mi reagiramo kako Koreanci ili neki narodi jedu pse i onda mi ono, Isuse, nećemo tamo igrati nogomet uopće, pa oni su barbari i grozni i tako dalje. Oni govore, ali čekajte, vi to radite sa svinjama, kravama, koja je razlika? I zaista, razlike nema - rekao je.

No, njegove su izjave izazvale pravu lavinu negativnih komentara. Bilo je onih koji Omana vrijeđaju kojekakvim izrazima, ali i onih koji su odlučili objasniti kako stvari stoje.

- Ti shvaćaš da je u prirodi takvo nasilje prirodna stvar? Vuk, lav, hijena, medvjed i tako dalje ne pitaju za osjećaje njihove lovine. Ili će oni uloviti nešto ili će umrijeti od gladi. To je borba za preživljavanje. Tako i ljudi na selu tisućama godina uzgajaju životinje da ih ne bi morali loviti kao divljaci. To je tako. Borba za život. Bez mesa bi ljudi na selu teško preživjeli. Tako je tisućama godina. Tek u zadnjih pedesetak godina ima čovjek izbor birati prehranu - napisao je jedan muškarac.

- Vegan koji voli životinje, a mrzi cvijeće koje proizvodi kisik. Bolje žive takvi psi koje vodaju po parku, pa na balkon - dodao je drugi komentator.

Bilo je i onih kojima kolinje nije problematično.

- Ima puno ljudi koji dožive taj šok. Ima i puno nas koji jedva čekamo takav događaj. Nitko vas koji se gadite ne sili svake godine na kolinje, lipo više ne sudjelujte i točka. Bilo bi lipo da ostavite na miru nas koji uživamo u tome - napisao je jedan korisnik Facebooka.

Neki su imali i prijedloge za Omana.

- Pozivam ovoga čovjeka neka nam se pridruži na poslu, devet do deset sati smjena. Svi ćemo jesti veganski, ako taj gospodin izdrži deset sati građevine. I tako od ponedjeljka pa do subote, dakle tjedan dana. Mi ćemo tada početi jesti vegansku hranu. Ali, ako ne izdrži, posjest će pred kamerama kilogram janjetine - napisao je jedan muškarac, a jedna žena je napisala:

- Marš budaletino jedna, ako ti se jede trava jedi je, ja ću da jedem meso, zbog takvih se ispire mozak. Mnoge ljude koji su nestabilni je lako ubijediti da ne jedu meso i kobasice i čvarke, bože me sačuvaj.

- Ovo su opasne ideje - dodao je jedan muškarac.

Ipak, bilo je i umjerenijih komentara.

- Čovjek je pozvan u emisiju, te je odgovarao na pitanja voditelja koji je znao koliko je ova tema još uvijek kontroverzna u našem društvu, te ga je zato i doveo. U demokratskoj državi ova tema treba biti u medijskom prostoru što je jasno vidljivo iz količine i sadržaja negativnih komentara ne samo o ovoj nego i u ostalim objavama vezanim uz spomenutu emisiju. Nije potrebno da se svi slažemo oko svega, ali je potrebno podići kvalitetu diskusije - napisao je jedan čovjek.

Bilo je onih koji su čestitali Omanu na onome što je rekao, pisali o svojem iskustvu veganske prehrane... Na YouTubeu, ispod linka na kojem se može pogledati emisija, također je more komentara, no tamo su nešto pozitivniji. Među njima je i jedan u kojem autor opisuje vlastito iskustvo.

- Bivši sam branitelj, nakon rata nisam želio otići u prijevremenu mirovinu, kao što su mnogi otišli, htio sam raditi, da mi to ujedno bude i terapija da se lakše nosim (da ne mislim) s ratnim traumama koje su me morile.

Kako je to bivalo tih godina, privatizacije, firma je otišla u stečaj, i ostao sam bez posla. Nakon što sam jedno vrijeme bio bez posla, zaposlio sam se u klaonici, seosko sam dijete, i svake godine smo klali svinje, nikad mi nije bilo ugodno, ali trebalo je pomagati i to se radilo. Prvih par dana sam radio na obradi mesa, kasnije sam prebačen na ubijanje/klanje životinja, klali smo sve, mlado i staro, malo i veliko, od praščića do konja.

Tjeskoba i strah kod životinja koje su išle pod nož bili su neopisivi, a životinje koje su čekale na svoj red proizvodile su zvukove koje i danas znam čuti. S vremenom moje mentalno stanje se pogoršalo, a ratne traume su se pojačale, film za filmom, sav taj strah, bol, miris krvi i jauk životinja kod mene su razvili PTSP koji sam vjerojatno i prije tog posla potiskivao u sebi.

Nedugo nakon toga, dao sam otkaz i rekao sam sebi da više ne želim biti dio tog masakra, tek unutra, kad je životinja stavljena pred gotov čin, shvatio sam koliko su (prasci, svinje, telad, krave) to zapravo emocionalna i inteligentna bića, a koja mi uzimamo zdravo za gotovo.

Danas više ne konzumiram meso, a svim apologetima mesne kulture (koje ne osuđujem), preporučio bih da barem jednom dođu u klaonicu i vide cijeli proces, od kamiona koji dovodi žive istraumatizirane životinje, istovar, obrada, priprema i nož, pa možda i oni odluče promijeniti prehrambene navike. Ne živimo više u srednjem vijeku, nutricionizam se razvio do zavidnih grana i meso, uz sve danas dostupne suplemente, radi proteina, nam definitivno nije potrebno, samo u soji ima 3x više proteina nego u mesu.

Razumijem da smo od najranije dobi "indoktrinirani" o tome kako nam je meso potrebno da bismo bili zdravi i veliki, a to nije istina, barem ne više danas. Ako možete i ako ste spremni, ako volite životinje, mijenjajte naviku, svaki život ima svoju vrijednost. Još jednom, ne osuđujem nikoga, samo iznosim svoje iskustvo, kolege s kojima sam radio, ili su bili ravnodušni prema poslu koji rade, ili su čak "uživali" (manji broj njih) - napisao je jedan muškarac.