Zašto veliki bijeli morski psi nikad ne prežive u zatočeništvu

Veliki bijeli morski pas jedan je od vladara oceana, a pokazalo se da se ova grabežljiva vrsta jednostavno ne može zatvoriti. Iako su zoološki vrtovi uspješno držali opasne životinje poput lavova i tigrova, akvariji ne mogu pružiti isti dom velikim bijelim morskim psima, piše LAD Bible.

Morski psi nemaju dobru reputaciju u svijetu otkako je prvi put prikazan film ‘Ralje‘ 1975. godine, a ni sami si ne pomažu, budući da je nedavno jedan morski pas za kojeg se smatralo da nije opasan usmrtio ronioca na dah. Oni su također ponekad iznimno veliki, a znanstvenici i dalje pomno prate Contendera, zvijer dugu preko četiri metra, koja se smatra jednim od najvećih mužjaka morskih pasa ikada zabilježenih.

Stoga je lako razumjeti zašto nije jednostavno držati morskog psa u kavezu, budući da su itekako sposobni ubiti čovjeka bez imalo truda, no kroz povijest je bilo mnogo pokušaja, od kojih su mnogi završili neuspjehom.

Desetljećima su akvariji pokušavali zadržati najveću grabežljivu ribu na svijetu, a turistička mjesta u SAD-u hvatala su morske pse samo da bi ih gledali kako ugibaju u roku od nekoliko tjedana. Rekorder u preživljavanju bio je jedan morski pas koji je preživio svega 16 dana. Bilo je to mučno, pa se za neko vrijeme s tim prestalo.

No, ljudi nisu odustali. Moderniji pokušaj dogodio se 2004. godine u akvariju Monterey Bay, u koji je smješten mladi bijeli. Uspio je tamo živjeti šest mjeseci, no ubio je druga dva morska psa, pa su ga pustili u divljinu. No, uginuo je tri dana nakon što su ga pustili.

Nije bolje završio ni pokus u japanskoj Okinawi, gdje je jedan morski pas preživio samo tri dana. Od tada su se akvariji gotovo univerzalno složili da držanje velikih bijelih morskih pasa u zatočeništvu jednostavno nije dobra ideja.

Veliki bijeli morski psi evoluirali su kako bi preplivali velike udaljenosti, pa im je zatvoren prostor vrlo stran i teško se mentalno i fizički prilagode toj promjeni. Pretpostavlja se da zato umiru.