Čudesno biće iz vječnog mraka s razlogom je tako veliko: ‘Čini se da je to stvar prilagodbe‘

Prilično je velika vjerojatnost mnogi nisu ni čuli za nju, a kamoli je vidjeli, no ona je možda jedna od najsveprisutnijih životinja na planetu. Alicella gigantea u osnovi je veliko, blijedo stvorenje nalik račiću koje živi u najvećim dubinama oceana. Smatra se najvećim amfipodom na svijetu - neke od njih, naime, narastu do 34 centimetra u duljinu.

Vrsta je prvi put opisna 1899. godine, no malo se zna o tom ‘divovskom amfipodu‘, kako ga se često naziva. Poznato je da nastanjuje dubine od 3800 do 8900 metara. I premda na prvi pogled ne izgledaju pretjerano posebno, stručnjaci kažu kako je riječ o stvorenjima koja su - jako uspješna. U čemu? Preživljavanju i širenju, i to u vremenu kada su mnoge vrste životinja ugrožene i pred nestankom.

U novoj studiji su znanstvenici sa Sveučilišta Zapadne Australije u Perthu prikupili gotovo 200 zapisa o A. gigantea sa 75 lokacija diljem Tihog, Atlantskog i Indijskog oceana. Zaključili su da bi ova stvorenja mogla zauzimati područja u oko 59 posto svjetskih oceana.

- Ovo otkriće potvrđuje da je divovski amfipod daleko od ‘rijetkog‘. On predstavlja globalno rasprostranjenu vrstu s izvanrednim i ekspanzivnim rasponom u dubokom moru - pišu autori studije, piše IFL Science.

Istina, po ljudskim kriterijima ljepote ovo stvorenje uopće nije privlačno, no sposobnosti vrste da se prilagodi i uspješno živi u hadalu, najdubljem, najmračnijem i najekstremnijem morskom okolišu na Zemlji, fascinantnija je od toga kako izgleda.

Studija iz 2021. proučavala je DNK ove vrste i otkrila da ima jedinstvenu kolekciju gena povezanih s očuvanjem energije, otpornošću na gladovanje i mejozom otpornom na pritisak, za koje se čini da igraju središnju ulogu u strategiji preživljavanja.

Čudno, ali njihova veličina bi mogla biti dio ove sposobnosti preživljavanja i napredovanja u dubokom moru. Jedinstveni genetski markeri u ovom amfipodu – posebno istaknuti gen nazvan aPKC, također povezan s gigantizmom kod sisavaca poput kapibare – sugeriraju da njegova veličina nije samo slučajnost evolucije, već je to stvar prilagodbe. Poboljšana regulacija rasta i učinkovita upotreba energije mogli bi omogućiti A. gigantea da pohrani više resursa i dulje preživi bez hrane, što joj daje prednost u prostoru gdje je hrana rijetka.

Studija je objavljena u časopisu Royal Society Open Science.