Posjetitelji groblja vidjeli neobične stanare, direktor Lovrinca: ‘Ovdje je šuma, bez brige, nisu opasne‘

Izgleda da splitsko groblje Lovrinac nije predviđeno samo za vječni počinak, koji, prije ili kasnije, čeka sve nas. Prema fotografijama koje je Slobodnoj Dalmaciji poslao jedan čitatelj, Lovrinac je očito popularan i među lisicama. Živim.

Jedan je Splićanin nedavno obišao obiteljsku grobnicu kako bi preminulim članovima svoje obitelji stavio cvijeće i odao im dužnu počast. Dok je bio na grobu, primijetio je na novom dijelu groblja, koje je još u izgradnji, mladu lisicu koja se odmarala u nedovršenoj zidnoj grobnici. Onda je ugledao i drugu.

– Ma nisam se prepao, ali nije bilo baš ugodno vidjeti ih. Kad vidite divlju životinju, odmah pomislite na bjesnoću, a kad vidite dvije mlade lisice, morate biti svjesni i da im je majka negdje u blizini. Nisu bile agresivne, samo su me gledale, a ja sam gledao njih i fotografirao ih.

Jedna se odmarala u hladovini zidne grobnice jer je dan bio podosta vruć, dok je druga skakutala uokolo. I nije problem to njezino skakutanje, problem bi bio da na groblju u kasnijim popodnevnim ili predvečernjim satima na lisicu naiđe neka starija osoba ili dijete koje je na groblje došlo s roditeljima. Kako bi onda lija reagirala? – pita se naš sugrađanin koji je imao bliski susret s lisicama. Pritom očito nije svjestan činjenice da bjesnoće u našoj zemlji nema. Dva puta godišnje provodi se oralna vakcinacija. Zadnji slučaj bjesnoće kod divljači je zabilježen 2014. godine, a od 2015. godine nije bilo slučajeva ni među divljim ni domaćim životinjama.

Čitatelj Slobodne Dalmacije

Zbog ovih pomalo neobičnih fotografija, novinari su nazvali Petra Bilobrka, dugogodišnjega direktora gradske tvrtke Lovrinac.

– Znamo mi za lisice, one se povremeno pojave na groblju. Ljudi moraju znati da je na Lovrincu šuma, priroda, da se nalazimo na kraju grada i da njihova pojava na groblju i nije tako rijetka. Ja sam direktor desetak godina, a one su se i prije pojavljivale, viđene su, ali nitko nikada nije imao neugodnosti s njima. Nitko nije prijavio da ga je lisica napala ili bila agresivna prema njemu. Očito su se naviknule na ljude, odnosno “udomaćile” su se. Imamo mi na groblju i kuna, vjeverica, zečeva... Ovo je otvoreni prostor, pun zelenila, pa životinje dođu i tu nađu svoje stanište – rekao je Petar Bilobrk.

Ravnatelj zagrebačkog ZOO vrta, Ivan Cizelj, potvrdio nam je kako lisice jesu bolesne. No, ne radi se o bjesnoći, nego o šugi. Ona nije ni najmanje opasna za bilo koju drugu životinju, pa ni čovjeka, samo za druge lisice. I, naravno, one koje od nje boluju.