Snimljena je na najzabačenijem mjestu na Zemlji. Smatralo se da je davno izumrla. Ovo je prvi put da je uhvaćena na kameri

Neke vrste životinja poznate su nam samo iz muzeja i to je sve što ćemo ikada i vidjeti, jer više ne žive na ovome planetu. No, ponekad se ispostavi da vrsta uopće nije izumrla, kao što smo mislili. Tako je jedna vrsta štakora, koja je do sad bila poznata isključivo iz muzejskih materijala, sretno živi u planinama Papue Nove Gvineje.

Ne treba ni reći da je to otkriće iznenadilo znanstvenike, jer je ovo prvi put da je ta životinja snimljena u divljini.

Subalpski vunasti štakor (Mallomys istapantap) znanstveno je opisan tek 1989. godine i to iz muzejskog primjerka. Životinja je samo jednom viđena živa u posljednjih 30 godina i nikada nije fotografirana. Zbog toga se smatrala izumrlom. Jedine slike te vrste koje su postojale su zapravo ilustracije iz 1995. godine. Međutim, češki doktorand po imenu František Vejmělka odlučio je otići u potragu i utvrditi jesmo li ove štakore prebrzo otpisali.

Tijekom šestomjesečne ekspedicije na otoku Nova Gvineja, Vejmělka je blisko surađivao s lokalnim domorodačkim zajednicama. Grupe su istraživale najviši vrh Papue Nove Gvineje, Mount Wilhelm, a Vejmělka je dokumentirao 61 vrstu sisavaca.

- Da nije bilo tamošnjih lovaca koji su me pratili u planinama i pomogli mi da lociram životinje, nikada ne bih uspio prikupiti ove podatke - kaže Vejmělka u izjavi, prenosi IFL Science.

PROČITAJTE VIŠE Znanstvenici u čudu: ‘Otkrili smo nešto neobično kod orki i ne, nemamo pojma zašto to rade‘

Štakor je otkriven između nadmorske visine od 3200 do 3700 metara, a u tome su korištene fotozamke postavljene u šumi i noćni izlasci na teren. Zbog toga je Vejmělka postao prva osoba koja je snimila ovu vrstu. Ne samo to, nego je utvrdio i veličinu za pet odraslih mužjaka: ona je varirala između 995 grana i 1,5 kilograma. Uz to je pregledan i sadržaj želuca jedne životinje, koji je sadržavao nekoliko vrsta paprati, potvrđujući da je riječ o biljojedima. Vejmělka je također primijetio osobinu koja se ne spominje ni u jednoj referenci subalpskog vunenog štakora do sad: jaka, crvenkastosmeđa boja na prsima životinja oba spola.

- Kombinacija modernih i tradicionalnih metoda detekcije, obogaćenih tradicionalnim znanjem o lovu domorodačkih zajednica, rezultirala je prvim zapisima o ovom izvanrednom glodavcu u više od 30 godina i prvim znanstvenim opažanjima živih životinja -objašnjava Vejmělka u radu, koji je objavljen u časopisu Mammalia.