Najprije je to bila sjena pod vodom, a onda je ljupka glavica povirila iznad razine vode. Ribar iz Crne Gore brzo je primio mobitel i snimio je, a potom o tome obavijestio tamošnji Institut za biologiju mora. Oni su potvrdili da se radi o stvorenju koje je i ribaru prvo malo na um - sredozemnoj medvjedici. Svako viđenje tog stvorenja ravno je čudu. Posljednjih nekoliko godina maleni broj sretnika u Albaniji, Crnoj Gori i našoj zemlji imao je sreću vidjeti ovog morskog sisavca. Daleko smo od toga da oni opet žive u našem moru, no možemo se nadati da su ovo znaci da razmišljaju o povratku.
Sredozemna medvjedica (Monachus monachus) jedan je od najugroženijih morskih sisavaca na zemlji te se kao ugrožena vrsta nalazi na IUCN-ovu Crvenom popisu iz 2015. godine. U prošlosti je živjela duž obale Crnog mora, kroz cijelo Sredozemlje, na Atlantskim otocima Madeire, Azorima i Cape Verde. Duž sjeverozapadne obale Afrike vrsta je živjela od Maroka na sjeveru sve do današnjeg Senegala i Gambije na jugu. Što se dogodilo? Lovili smo ih i progonili. Nakon što su ih ljudi 200 godina intenzivno ubijali na svakom koraku, populacije u Crnom moru, kao i u većini zemalja Sredozemlja su nestale.
- Nekad je bila stanovnik Jadrana, a danas tek povremeni posjetitelj. Jedna je od vršnih vrsta hranidbene mreže odgovorna za održavanje njezine ravnoteže i zdravlja. Nekada se medvjedicu moglo naći diljem Jadrana, a sad u Hrvatskoj govorimo o povremenim slučajnim opažanjima, dok Albanija i Crna Gora sve češće bilježe opažanja odraslih jedinki, ali i mladunaca. Da bi se smatralo da se vrsta uspješno vratila, potrebno je dokumentirati njezino razmnožavanje i opstanak mladunaca na području na kojem su doneseni na svijet. Povratak sredozemne medvjedice na Jadran zahtijeva značajne pripreme koje se nastoje provesti kroz rad mnogih institucija kako bi se osigurali kvalitetni preduvjeti te se vrsti omogućio siguran boravak na području koje je povijesno naseljavala, a svojim prirodnim karakteristikama joj još uvijek može ponuditi ono najbolje za nju - kaže nam Ante Kodžoman, voditelj projekta Adriatic Monk Seal za Hrvatsku i stručni suradnik za očuvanje prirode u Udruzi BIOM.
Adriatic Monk Seal Project (projekt sredozemna medvjedica u Jadranu) je razvijen kako bi se suočio s izazovima za stvaranje uvjeta koji omogućuju povratak medvjedice u istočni Jadran. Inače je projekt počeo s istraživanjem ovih sisavaca oko otoka Krfa i u sjevernom Jonskom moru, a onda je kasnije fokus prebačen na našu zemlju i susjedne.
Inače, sredozemna medvjedica jedna je od najvećih ”pravih” vrsta tuljana na zemlji. Odrasle medvjedice mogu doseći dužinu od 2,8 metara i imati oko 300 kilograma. Njihovo tijelo je oblika ”torpeda”, što im u kombinaciji s perajama čini kretanje u morskom okruženju jako jednostavnim. Sredozemna medvjedica nema vanjske uši, nego male akustične rupe i glatke brkove koji imaju ulogu osjetilnih organa. Ožiljke, koji su karakteristična odlika odraslih životinja i posljedica njihove interakcije s drugim životinjama, znanstvenici koriste kako bi identificirali pojedine životinje.
- Kao što je već spomenuto, u Hrvatskoj možemo govoriti samo o slučajnim, povremenim opažanjima najčešće jedinki koje su pripadnici grčke populacije, a u potrazi za hranom i novim teritorijima dođu na područje Jadrana. Zasad se niti za jedno područje u Hrvatskoj ne može reći da ga životinja sigurno naseljava, dok se na jugu Jadrana ta situacija već polagano mijenja - pojašnjava Kodžoman.
Mladunci imaju mekano i gusto krzno, tzv. lanugo, koje je otprilike 1-1,5 cm dugo. Njihovo krzno je crno s izraženom bijelom ili žućkastom površinom na trbuhu koja je jedinstvena za vrstu. Opći oblik ove površine je različit kod mužjaka i ženki te može biti korišten kako bi znanstvenicima pomogao identificirati jedinke. Ova površina nestaje nakon prvog linjanja, ali se ponovo pojavi kod mužjaka kad dosegnu spolnu zrelost. Sredozemne medvjedice mogu živjeti do 30 godina u divljini.
- Sredozemna je medvjedica najrjeđi od 33 postojeće vrste tuljana na Zemlji. Ujedno je i najugroženiji morski sisavac u Europi i jedna od najkritičnije ugroženih životinja na svijetu. Od 800 do 1000 jedinki za koje se smatra da žive u Sredozemlju, gotovo polovica svjetske populacije živi u grčkim teritorijalnim vodama - ističe Kodžoman.
Ženke spolnu zrelost dosežu s 3-4 godine, a kod mužjaka ona nastupa s 5-6 godina. Sredozemne medvjedice se pare u moru, a ženka nosi plod otprilike od 9 do 11 mjeseci, nakon čega se na kopnu rađa jedan mladunac. Sezona dobivanja mladih u Grčkoj traje od kolovoza do prosinca, a svoj vrhunac doseže u drugom tjednu listopada. Stvaranje mlijeka i dojenje mogu trajati i do pet mjeseci, a to je najdulje poznato za ”prave” tuljane. Dok stvaraju mlijeko, majke ne gladuju, već u potrazi za hranom često ostavljaju mladunce bez nadzora unutar svojih špilja (osim havajske morske medvjedice koja je stalno sa svojim mladuncima, intenzivno ih doji šest tjedana, nakon čega ih odvikne od toga). Sredozemna je medvjedica pomalo poliginična, tako da će se odrasli mužjak pariti s više od jedne ženke i imati mali ”harem”.
Sredozemne medvjedice provode većinu svog života u moru u potrazi za hranom, a nedavna znanstvena istraživanja pokazala su da velik dio njihove prehrane čine oktopodi. Medvjedice mogu prevaliti značajne udaljenosti u moru u kratkom periodu (npr. 150 nautičkih milja u tri mjeseca) i roniti do dubine od 200 m već u ranoj dobi. Prije i za vrijeme ronjenja medvjedice mogu držati svoj dah i sposobne su značajno usporiti rad srca te smanjiti cirkulaciju krvi samo na nužne organe. Sredozemne medvjedice odlično vide u moru; u pronalasku plijena također im pomažu njihovi brkovi, koji su jako osjetljivi organi sposobni da detektiraju i najmanje kretnje tijekom ronjenja. Njihov je sluh također dobro razvijen i medvjedice su generalno sposobnije od ljudi čuti zvukove viših frekvencija. I osjet mirisa ima bitnu ulogu u životu sredozemne medvjedice, jer su miris i njuškanje jako korisni za nekoliko prvih tjedana života novorođenog mladunca zbog komunikacije i pronalaženja majke u mračnim špiljama u kojima žive. Tjelesna temperatura sredozemne medvjedice je otprilike 38 Celzijevih stupnjeva. Ispod kože joj se nalazi debeli sloj masti koji služi za izolaciju, održavanje tjelesne temperature stalnom i u moru i na kopnu.
Kao i kod svih drugih tuljana, medvjedice izlazi na kopno kako bi se odmarale i, što je najvažnije, kako bi na svijet donijele mlade i skrbile se o njima. Kopneno stanište koje preferiraju za korištenje su dobro zaklonjene morske špilje koje se nalaze duž udaljenih i nepristupačnih obala. Odgovarajuće špilje imaju jedan ili više ulaza iznad ili ispod mora koji vode do glavnog područja za odmor s plažom ili ravnom kamenom površinom. Medvjedice u Grčkoj koriste špilje uglavnom noću, a korištenje se značajno povećava u vrijeme sezone dobivanja i podizanja mladih te zimi. Tijekom prvih mjeseci njihovih života mlade sredozemne medvjedice provode dosta vremena na plaži ili unutar špilja. Njihovo preživljavanje je jako ovisno o postojanju odgovarajućih špilja za rađanje i podizanje mladih.
Stanište za podizanje mladunaca i odmor (npr. morske špilje) ugrožavaju ljudske aktivnosti kao što su razvoj turizma i urbanizacija, zbog čega kvaliteta staništa opada, uništava se i fragmentira. Ovo prisiljava vrstu da naseljava morske špilje koje nisu pogodne za razmnožavanje, što dovodi do smanjenja stope preživljavanja mladih. Situacije kad ih ribari namjerno ubijaju ili kad se utope uslijed slučajnog zaplitanja u ribarske alate predstavljaju dodatne prijetnje koje guraju sredozemnu medvjedicu na rub istrebljenja. Stanište vrste isto mora biti identificirano i zaštićeno, a ljudi informirani i senzibilizirani.
- U slučaju susreta sa sredozemnom medvjedicom, bilo na moru ili kopnu, pojedinac treba držati sigurnu udaljenost od životinje te prijaviti opažanje putem 112, ali i drugim relevantnim institucijama, među kojima je i Udruga Biom ([email protected].). Ako je moguće, bilo bi dobro foto/video dokumentirati opažanje i njegovu lokaciju te zamoliti ostale očevice da se ne približavaju životinji. Također bi bilo poželjno držati lokaciju susreta tajnom od ostatka javnosti kako bi se izbjegli potencijalno negativni scenariji koji nekad znaju snaći vrstu - zaključuje Kodžoman.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....