Potvrđeno: Mrtve vrane u Zagrebu stradale zbog groznice Zapadnog Nila, evo zašto baš one ugibaju

Došla je i službena potvrda onoga o čemu se u Zagrebu nagađalo posljednjih mjesec dana – mrtve vrane koje ljudi viđaju diljem grada uginule su zbog virusa groznice Zapadnog Nila. Ne sve, jasno, jer je dio životinja stradao zbog ozljeda ili starosti, no velik broj ptica uginuo je zbog virusa.

Na Veterinarskom institutu potvrdili su prisutnost virusa. Prvi slučaj koji su zabilježili dogodio se 27. kolovoza i radilo se o vrani iz Zapruđa. Dan kasnije virus je potvrđen kod četiri vrane koje su došle iz raznih dijelova grada – od Kvaternikova trga do Dubrave. Ptice su virus “dobile od komaraca”.

I premda je prvi potvrđeni slučaj star nekoliko dana, posljednjih mjesec dana ljudi viđaju mrtve vrane diljem Zagreba, a ptice na sebi ni u jednom od tih slučajeva nisu imale vidljive ozljede. Nekoliko čitatelja nam je tijekom ljeta dojavilo da su u različitim dijelovima grada naišli na neku mrtvu vranu, a sve se glasnije o tome pričalo i na društvenim mrežama. Mnogi su sumnjali da se radi o trovanju, neki su smatrali da umiru od gladi i žeđi, ali se onda pojavila informacija koja je sad i potvrđena – riječ je o virusu. Vrane su bile prve životinjske žrtve.

Zašto vrane? Kod svih pripadnica obitelji Corvidae ovaj se virus vrlo snažno umnožava u krvi i tkivima. One se smatraju jednima od nekoliko vrsta ptica koje su na njega najosjetljivije. Ako ih usporedimo s, recimo, golubovima, stvar je u tome da se kod potonjih virus ne umnožava tako brzo. Zašto? Ne zna se, ali znanstvenici nagađaju da je riječ o razlikama u urođenom imunološkom odgovoru, temperaturi tijela... Od virusa, jasno, umiru i golubovi, ali manje nego američke vrane, gavrani, sive vrane, crne vrane, svrake i šojke. Osim Corvidae, na ovaj su virus iznimno osjetljive neke vrste sova i jastrebova, kosova, drozdova i niz ptica pjevica.

Vrana koja je zaražena ovim virusom može preživjeti, ali liječenje je uglavnom potporno jer lijeka nema. Potrebno je pticu staviti u kartonsku kutiju (pritom koristeći rukavice) i pomoći joj. Može dobivati tekućinu protiv dehidracije, biti u miru i pod nadzorom veterinara, a može je se hraniti ako sama ne jede. No, više od toga se ne može učiniti.

Od vrane se pritom ne možemo zaraziti ovim virusom. No, najbolje je životinju dirati u rukavicama jer, teoretski, kontakt s krvlju ili tkivom zaražene životinje predstavlja rizik, ali to nije uobičajen način širenja ovog virusa.

Što se naših ljubimaca tiče, za njih vrijedi isto.