Mali međimurski pas, poznat i pod imenom međi, najmlađa je hrvatska autohtona pasmina pasa i sedma priznata nacionalna pasmina u Hrvatskoj. Ova simpatična i izuzetno korisna pasmina razvijala se stoljećima na području sjeverozapadne Hrvatske, prvenstveno u Međimurju, gdje je i danas najzastupljenija. Prema usmenoj predaji, mali međimurski pas uzgaja se u tom kraju više od sto godina, a njegovo prisustvo vezano je uz gotovo svako seosko domaćinstvo tog područja. Prvotno je nastao kao pas čuvar dvorišta i imanja, ali i kao neumorni lovac na štetne glodavce, što je i danas jedna od njegovih najvažnijih uloga u ruralnim sredinama. Ovaj poslušni pas koji voli djecu i obitelj, te je jako privržen i poslušan, počinje polako biti popularan diljem Balkana.
Priznavanje pasmine rezultat je dugogodišnjeg rada entuzijasta i uzgajivača, a formalni proces standardizacije i selekcije započeo je početkom 21. stoljeća. Prvi standard pasmine izrađen je 2009. godine u sklopu Hrvatskog kinološkog saveza, a 30. prosinca 2010. mali međimurski pas službeno je priznat kao autohtona pasmina. Time je dozvoljen upis u Hrvatsku uvjetnu rodovnu knjigu, izdavanje rodovnica te sudjelovanje na svim izložbama pasa u Hrvatskoj. Uzgoj i selekcija pasmine povjereni su Matičnom klubu uzgajivača malog međimurskog psa, koji djeluje u sklopu Kinološkog društva Međimurje, piše Slobodna Dalmacija.
Mali međimurski pas je skladno građen, pravokutnog oblika tijela, srednje građe i ne preteškog kostura. Poželjna visina u grebenu za mužjake i ženke kreće se između 27 i 33 centimetra, a duljina tijela može biti za trećinu veća od visine. Glava je klinasta, s izraženim stopom i trokutastim, uspravnim ušima. Dlaka je kratka, prilično tvrda i ravna, s nešto duljom dlakom oko vrata (griva) i na donjoj unutarnjoj strani repa (resice). Najčešće su dvobojni s raznim oblicima šara i prošaranosti, ali postoje i trobojni primjerci, dok su potpuno bijeli ili crni psi vrlo rijetki.
Karakterom, međi je izuzetno živahan, pokretan, inteligentan i vrlo poslušan pas. Njegova privrženost vlasniku i članovima obitelji je izražena, a poznat je po razigranosti u kontaktu s djecom. Iako je odličan čuvar, nije agresivan prema ljudima, drugim psima niti domaćim životinjama. Prema strancima je suzdržan i nepodmitljiv, a dolazak nepoznatih osoba najavljuje glasnim lajanjem. U seoskim dvorištima pokazuje iznimnu upornost i ustrajnost u hvatanju glodavaca, zbog čega ga često nazivaju "čistačem dvorišta".
Međi je pas koji lako uči i besprijekorno izvršava usmene naredbe, što ga čini idealnim izborom za vlasnike koji žele psa za agility, druge oblike rada ili jednostavno vjernog prijatelja. Njegova prilagodljivost omogućuje mu život i u urbanim sredinama, gdje se pokazao kao odličan kućni ljubimac, ali i kao pas koji svojom budnošću i privrženošću doprinosi sigurnosti doma.
Povijesno gledano, mali međimurski pas bio je sastavni dio svakodnevnog života na selu, gdje je osim čuvanja imanja i hvatanja glodavaca, često sudjelovao i u drugim poslovima oko gospodarstva. Danas, unatoč urbanizaciji i promjenama načina života, međi zadržava sve izvorne karakteristike zbog kojih je postao omiljen među vlasnicima – nepretenciozan je, otporan, zdrav i dugovječan pas koji ne zahtijeva posebnu njegu. Njegova otpornost na bolesti i prilagodljivost klimatskim uvjetima dodatno ga čine poželjnim izborom za različite životne uvjete.
Važno je istaknuti i kulturno-povijesnu vrijednost međija, koji je simbol međimurskog kraja i hrvatske kinologije. Unatoč tome, šira javnost još uvijek nije dovoljno upoznata s ovom pasminom, dijelom zbog nedovoljne promocije i ograničenog broja jedinki. Prema pravilima kinologije, za međunarodno priznavanje pasmine potrebno je imati najmanje 800 jedinki, a rad na omasovljavanju i promociji i dalje traje.
U zaključku, mali međimurski pas je iznimno vrijedna i simpatična pasmina, koja svojim karakterom, izgledom i radnim sposobnostima zaslužuje veće priznanje i širu popularnost. Idealan je izbor za obitelji, starije osobe, ali i za sve koji žele psa koji je istovremeno dobar čuvar, neumorni radnik i odani prijatelj. Njegova tradicija, prilagodljivost i jednostavnost čine ga pravim draguljem među hrvatskim autohtonim pasminama pasa.
Mali međimurski pas, ili međi, trenutno nije međunarodno priznata pasmina pasa. Iako ga je Hrvatski kinološki savez službeno priznao 2010. godine kao sedmu hrvatsku autohtonu pasminu, mali međimurski pas još uvijek nije priznat od strane Međunarodne kinološke federacije (FCI), što znači da ne može sudjelovati u natjecanjima i izložbama pod FCI pravilima izvan Hrvatske, niti može dobiti međunarodno priznate rodovnice
Za međunarodno priznanje pasmine potrebno je ispuniti nekoliko važnih preduvjeta koje propisuje FCI. Prvi korak je postojanje stabilne populacije pasa s jasno definiranim i standardiziranim karakteristikama. To podrazumijeva dugogodišnji kontrolirani uzgoj, vođenje matične knjige i izdavanje rodovnica na nacionalnoj razini, kao i provođenje selekcije kako bi se sačuvale i unaprijedile željene osobine pasmine.
Jedan od ključnih uvjeta za podnošenje zahtjeva za međunarodno priznanje jest brojnost pasmine – FCI zahtijeva da postoji dovoljan broj jedinki (najčešće se navodi oko 800 pasa) koji su upisani u matičnu knjigu i koji zadovoljavaju standard pasmine. Također, potrebno je organizirati i dokumentirati više generacija uzgoja, kao i sudjelovanje pasa na nacionalnim i međunarodnim izložbama, gdje se ocjenjuju njihova morfologija, zdravlje i karakter.
Nakon što nacionalni kinološki savez (u ovom slučaju Hrvatski kinološki savez) prikupi svu potrebnu dokumentaciju i podatke o pasmini, podnosi zahtjev FCI-u za priznavanje. FCI tada provodi temeljitu provjeru, uključujući i posjete uzgajivačima, analizu standarda, rodovničkih knjiga i zdravstvenih podataka. Tek nakon što FCI utvrdi da su svi uvjeti zadovoljeni, pasmina može dobiti privremeno, a potom i stalno međunarodno priznanje.
U slučaju malog međimurskog psa, rad na omasovljavanju i promociji pasmine još uvijek traje. Nedovoljna brojnost i ograničena prisutnost izvan Hrvatske zasad su glavni razlozi zbog kojih međi još nije međunarodno priznat. No, entuzijasti i uzgajivači kontinuirano rade na povećanju populacije, širenju pasmine i promociji njezinih vrijednosti, što bi u budućnosti moglo dovesti do ispunjavanja svih uvjeta za međunarodno priznanje.
Ukratko, mali međimurski pas još nije međunarodno priznat, a za to je potrebno: veći broj jedinki upisanih u matičnu knjigu, stabilna i kontrolirana populacija, jasno definiran standard pasmine, višegodišnji uzgoj s dokumentiranim rodovnicama te službeni zahtjev i evaluacija od strane FCI-a.
Komentari
0