Na krajnjem jugu pozorno se prati razvoj epidemiološke situacije u susjednoj BiH. Nakon što je u sarajevskom kantonu za vikend proglašena epidemija leptospiroze, zarazne bolesti koju uzrokuju izlučevine zaraženih glodavaca, i Institut za javno zdravstvo Republike Srpske bilježio je oboljenja u Banjoj Luci, Doboju i Foči, piše Dubrovački.
Koliki rizik prijeti od leptospiroze, kako se manifestira ili je li to bolest ‘sklona‘ prelasku državne granice, pitali smo dubrovačku infektologinju dr. Ljiljanu Beticu Radić:
- Leptospiroza je zoonoza. Osoba oboli u kontaktu sa zaraženom životinjom, odnosno njezinim izlučevinama. Ta se bakterija može zadržati i u vodi i tlu, a kako su prisutne izlučevine, ponekad ni ne mora biti direktan kontakt s životinjom za zarazu. U pravilu se ne prenosi s čovjeka na čovjeka. Tu bolest mi povremeno imamo u dolini Neretve zbog divljih glodavaca. Gdje god obitavaju miševi i štakori, a zaraženi su, netko tko je poslom vezan uz poljoprivredu ili ribarstvo ili se jednostavno kupa u rijeci može doći u kontakt s izlučevinama i oboljeti. Naravno, neće svatko dobiti teški oblik zbog kojeg treba u bolnicu, ali kad se dobije bolest, ako se jave simptomi, većina prođe bez problema, kao samoograničavajuća bolest nalik gripi – pojašnjava naša sugovornica, pa se osvrće i na teže vidove ove bolesti.
- Ako je ozbiljnija, ima difazični tijek. Može se dogoditi da nakon perioda od simptoma gripe, temperature i tresavice, zimice, znojenja, bolova u mišićima i zglobovima, javi i povraćanje, proljev, sve se to može imati. Posebno interesantni za leptospirozu su bolovi u listovima. Bole i leđa, ali pogotovo listovi. Nakon toga kod teških oblika je moguće da osoba dobije osipe i krvarenja,te joj se oštete jetra i bubrezi. Jetra na način da osoba dobije žuticu, a kod bubrega dođe do tzv. renalne insuficijencije i da je funkcija bubrega izrazito poremećena. Taj najteži oblik bolesti nekad se zove crnomokraćna groznica. Uz visoku febru, urin je taman. Osim komplikacija vezanih za oštećenje bubrega, može se razviti i meningitis i encefalitis ili miokarditis kod kardiovaskularnog sustava – rastumačila nam je dr. Betica Radić.
A na upit može li bolest ‘preskočiti granicu‘ i doći niže nana krajnji jug, ističe:
- Postoje zakonom propisane DDD mjere i mjere odvoza i skladištenja otpada. Točno se zna koliko često se radi dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija. Što se tiče ruralnih područja, tu uvijek postoji mogućnost da, tamo gdje ljudi rade u vodi i sa zemljom, dođu u dodir s izlučevinama zaraženih glodavaca. To se u gradovima ne bi smjelo dogoditi. Ako se mjere poštuju, nema razloga strahovati da će bolest samo tako preko granice.
Leptospiroze uvijek ima u ruralnim područjima koja se ne mogu nazirati kao gradovi gdje spremnici za otpad moraju biti zatvoreni i odvoziti se sigurno na odlagalište. Nema straha da bi u tim uvjetima bolest prešla iz druge države k nama. No, svake godine netko od poljoprivrednika ili ribolovaca oboli od leptospiroze. U mojoj praksi sam se susretala s tom bolešću, imali smo sreću da nam nitko nije umro, no teških oblika je bilo, bilo je ljudi na dijalizi, neki su se oporavljali mjesecima.
Kod jako teških oblika smrtnost je do 15 posto, a kod blagih mnogi ni ne znaju da su preboljeli leptospirozu, imalli su neko febrilno stanje i to je sve. Važno je reći da je riječ o bakterijskoj infekciji koja se liječi antibioticima - govori nam dubrovačka infektologinja koja je s nevjericom primila medijske napise prema kojima u zahvaćenim BiH kantonima deratizacijske mjere uopće nisu provođene.
- Zna se da leptospirozu ne prenose insekti, već do nje dolazi direktnim kontaktom s izlučevinama ili samom bolesnom životinjom. U pravilu su to divlji glodavci koji su u ovom slučaju bili u prigradskim naseljima, ne na poljoprivrednim zemljištima - zakljućuje dr. Betica Radić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....