Počelo je glasovanje za Pticu godine 2027. Odvija se online, a traje do 22. studenoga. Može se birati između tri ptice - kratkoprste ševe, patke njorke i morskog kulika.
Glasati se može ovdje.
Kratkoprsta ševa (Calandrella brachydactyla) ptica je pjevica srednje veličine, mimikrično smeđeg perja, prilagođenog skrivanju na tlu u niskoj suhoj travi. Ipak, onima koji prepoznaju njezino glasanje ovu je vrstu lako pronaći jer je jako vokalna, a pjev uključuje karakteristične dionice kao i imitiranje drugih vrsta. U Hrvatskoj je gnjezdarica, a obitava mjestimice u Istri, Primorju i Dalmaciji, gdje pronalazi otvorene, suhe travnjake i poljoprivredne površine s niskom vegetacijom. Život provodi uglavnom na tlu i ondje traži hranu i gradi gnijezdo, najčešće zaklonjeno busenom trave, a ponekad i na otvorenijim dijelovima tla. U proljeće se pretežito hrani kukcima i drugim beskralježnjacima, dok tijekom ostatka godine veći udio njezine prehrane čine sjemenke i zeleni dijelovi biljaka. Noću se odmara u plitkim udubinama koje sama iskopa u tlu. Gnijezdi se od travnja do lipnja, a ženka u pravilu polaže tri do pet jaja o kojima brinu oba roditelja.
Djelomična je selica, no manji broj jedinki u Hrvatskoj ostaje i tijekom zime. U Hrvatskoj je njezina gnijezdeća populacija bila procijenjena na svega 200 do 650 parova, prema podacima Crvene knjige ptica Hrvatske izdane 2013. godine. Nažalost, taj je broj danas znatno manji i više lokalnih populacija potpuno je nestalo. Zbog malobrojnosti i ovisnosti o specifičnim staništima, očuvanje područja na kojima se gnijezdi iznimno je važno, a najveću prijetnju predstavlja nestajanje niskih i suhih otvorenih travnjaka. Naime, napuštanjem tradicionalnog stočarstva smanjuje se ispaša, zbog čega travnjaci postupno zarastaju u visoku travu, grmlje i drvenastu vegetaciju. S druge strane, intenziviranje poljoprivrede mijenja i smanjuje površine pogodne za njezin život. Oba procesa dovode do gubitka staništa na kojima ova vrsta pronalazi hranu i sigurno mjesto za gniježđenje. U Hrvatskoj je kratkoprsta ševa 2013. bila klasificirana kao osjetljiva (VU) gnjezdeća vrsta i strogo je zaštićena, a danas je njezin status još gori i vjerojatno je barem ugrožena (EN).
Podaci iz ranijih istraživanja upućivali su na to da se oko 85 % hrvatske populacije gnijezdilo na sedam važnih područja za ptice unutar ekološke mreže Natura 2000, među kojima su Dinara, Cetina i Krka. Međutim, brojnost je u međuvremenu znatno opala, dok je na obnovljenim suhim travnjacima kroz projekt Dinara back to LIFE zabilježen značajan rast lokalne populacije sa samo 4–5 parova na čak 25 kroz četiri godine.
Kratkoprsta ševa dobar je pokazatelj koliko je za očuvanje bioraznolikosti važno održavati tradicionalne, otvorene krajolike. Očuvanjem travnjaka i odgovarajućim upravljanjem njima ne čuvamo samo jednu vrstu ptice, nego i staništa brojnih drugih organizama koji ovise o tom jedinstvenom mozaiku prirode i ljudskog djelovanja.
Patka njorka (Aythya nyroca) relativno je manja vrsta iz skupine patki ronilica, koja se ističe prepoznatljivom kestenjastosmeđom bojom glave i tijela, nešto tamnijim leđima te bijelim perjem na trbuhu i ispod repa. Mužjaka je moguće prepoznati i po svijetloj, gotovo bijeloj šarenici oka, dok je kod ženke oko tamno.
U Hrvatskoj je patka njorka gnjezdarica selica, dok se tijekom zime pojavljuje u manjem broju. Ipak, upravo je zimi posebno zanimljiva za promatranje, kada njezino svježe svadbeno perje poprima upečatljivu hrđavocrvenu boju koja dolazi do izražaja na hladnom zimskom suncu. Zimi ih često možemo vidjeti u parovima jer se udružuju već u kasnu jesen kako bi zajedno putovale i hranile se prije dolaska na svoja gnjezdilišta. Tijekom sezone gniježđenja prilično su skrovite. Najčešće borave u vegetacijom obraslim ribnjacima, a poznato je i da se, kada osjete prijetnju od ljudi ili grabežljivaca, skrivaju ispod listova lopoča, mirno promatrajući i čekajući da opasnost prođe.
Gnijezdeća populacija patke njorke iznimno je značajna na globalnoj razini budući da čini čak oko 10% ukupne europske populacije ove vrste. Njezin je dom ondje gdje se isprepliću slatka voda i bujna vegetacija. Nastanjuje plitke močvare, jezera, bare i šaranske ribnjake, kao i mirne rijeke, riječne rukavce i kanale obrasle trskom i rogozom. Za razliku od vrsta koje preferiraju otvorene vodene površine, patka njorka treba obilje vodenog bilja i zaklon koji joj pruža gusta močvarna vegetacija. Izvan sezone gniježđenja može se zadržavati i na većim jezerima, lagunama i priobalnim močvarama.
Kao i druge patke ronilice, hranu pronalazi zaranjanjem ispod površine vode. Hrani se prvenstveno sjemenkama i drugim dijelovima vodenih biljaka, ali i vodenim beskralježnjacima, malim ribama te vodozemcima. U proljeće započinje sezona gniježđenja, kada patka njorka gradi gnijezdo u blizini vode, skriveno među trskom i drugim gustim raslinjem, a ponekad i na plutajućim nakupinama vegetacije. Ženka obično polaže osam do deset jaja i sama ih inkubira približno 25 do 28 dana. Nakon izlijeganja pačići ubrzo napuštaju gnijezdo i s majkom kreću u potragu za hranom.
Patka njorka u Hrvatskoj je gnjezdarica kontinentalnog dijela naše zemlje, dok je u priobalju na gniježđenju lokalna i malobrojna. Tijekom proljetnih i jesenskih selidbi moguće je zabilježiti i veća okupljanja, posebno na šaranskim ribnjacima, koji joj pružaju kombinaciju otvorene vode, hrane i gustih pojaseva močvarne vegetacije. Jedno od značajnih mjesta okupljanja tijekom jesenske selidbe su ribnjaci Crna Mlaka, gdje se zna zabilježiti i po nekoliko tisuća jedinki. Takva okupljanja pokazuju koliko pojedina močvarna područja mogu biti važna za mnogo širu populaciju ove vrste. Unatoč tome, populacija patke njorke suočava se s nizom prijetnji, posebno degradacijom močvarnih staništa te krivolovom i korištenjem olovne sačme u lovu. U Hrvatskoj je patka njorka strogo zaštićena vrsta, a na globalnoj razini prema procjeni IUCN-a svrstana je u kategoriju gotovo ugroženih vrsta (NT).
Očuvanje patke njorke zato ne znači samo zaštitu jedne vrste, nego i očuvanje cijelih močvarnih ekosustava. Održavanje povoljnog vodnog režima, očuvanje tršćaka i rogoza te odgovorno upravljanje šaranskim ribnjacima ključni su za njezin opstanak. Močvare su među najvrjednijim, ali i najugroženijim staništima, a patka njorka podsjeća nas koliko je važno sačuvati ih, ne samo kao utočište ptica nego i kao prostor koji podržava bogatstvo života.
Morski kulik (Charadrius alexandrinus) mala je obalna ptica koja se na prvi pogled lako može previdjeti. Dug je svega 15 do 17 centimetara, a njegovo sivo-smeđe i bijelo perje savršeno se uklapa u boje pijeska i sitnih oblutaka. Mužjak se u sezoni gniježđenja ističe crnim oznakama na glavi i prsima te crvenkastosmeđim područjem na tjemenu, dok je kontrast u obojenju perja kod ženki slabije izražen, uglavnom zagasitijih boja. Njegov nenametljiv izgled i obojenost koja odgovara staništu pomažu mu da ostane neprimjetan u prostoru u kojem se hrani i gnijezdi.
Morski kulik nastanjuje pješčane i muljevite obale, lagune sa slanušama i solane, gdje se može kretati po golom tlu ili među niskom vegetacijom. Hranu pronalazi na tlu i u plićaku, gdje kratkim, brzim koracima traži sitne beskralježnjake, kukce, račiće i druge male životinje. Takva staništa moraju imati dovoljno otvorenog prostora za hranjenje, ali i mjesta na kojima može sakriti svoje gnijezdo, a poslije toga i ptiće. Za razliku od mnogih drugih ptica, morski kulik gnijezdo ne gradi na drveću ili u zaklonu od guste vegetacije. Njegovo je gnijezdo tek plitka udubina u pijesku, mulju ili među sitnim oblucima, često toliko dobro uklopljena u okoliš da ju je gotovo nemoguće uočiti. U njoj ženka polaže jaja koja se bojom i šarama stapaju s podlogom, a takva kamuflaža pruža zaštitu od grabežljivaca, ali istodobno čini gnijezda iznimno ranjivima na ljudsko kretanje. Ako se jaja zgaze ili roditelji zbog uznemiravanja predugo napuste gnijezdo, leglo može propasti. Pilići su potrkušci budući da ubrzo nakon izlijeganja napuštaju gnijezdo i slijede roditelje te sami nalaze hranu. Međutim, u prvim danima života posebno su osjetljivi na uznemiravanje i opasnosti iz okoliša.
Pogodne lokacije za gniježđenje morskog kulika u Hrvatskoj su malobrojne jer vrsta izbjegava stjenovite obale. Gnijezdi se na vrlo ograničenom broju lokacija, među kojima se posebno ističu ušće Neretve i niska obalna područja sjeverne Dalmacije i otoka Paga, jedino stvarno preostalo područje gniježđenja u Hrvatskoj, budući da je na ušću Neretve gniježđenje danas neredovito ili potpuno izostaje, a ptice su posljednje utočište na tom području pronašle u obližnjoj luci Ploče. Važna su mu i područja poput Ninske lagune, pješčanih uvala i solana. Prema novijim procjenama iz 2026. godine, u Hrvatskoj je preostalo svega desetak do petnaest gnijezdećih parova, a tako malobrojna populacija znači da gubitak samo nekoliko gnijezda može imati ozbiljne posljedice za opstanak vrste. Najveće prijetnje njegovu opstanku povezane su s gubitkom i degradacijom prirodnih obalnih staništa do kojih najčešće dolazi zbog nekontroliranog razvoja turističkih aktivnosti. Izgradnja, pretvaranje obalnih staništa u plaže, nasipavanje i erozija smanjuju površine pogodne za gniježđenje. Tijekom turističke sezone, uslijed neodgovarajuće regulacije kretanja, dodatni pritisak stvaraju kupači, šetači, psi bez nadzora te vozila na plažama, kao i strojno čišćenje pijeska. Budući da se morski kulik gnijezdi upravo na otvorenom tlu uz more, ono što ljudima izgleda kao zapuštena ili neiskorištena plaža može biti njegovo jedino mjesto za podizanje mladih.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....