Poskoci su sada, sredinom listopada, posebno opasni i nepredvidljivi. Zbog toplog vremena, koje traje dulje nego inače, ovi gmazovi sada izlaze iz svojih skrovišta, tražeći manju prirodnu hranu, poput ptica, kako bi se pripremili za nadolazeću zimu. Iako su poskoci uvijek bili prisutni u prirodi, sada su u posebnoj napasti, zbog svoje visoke aktivnosti i otrovnosti.
Nedavno je, kako je Slobodna Dalmacija pisala, skupina lovaca iz Lovačke udruge "Zec" iz Zagvozda, predvođena iskusnim lovcem Ivicom Buljubašićem, otišla u lov na predjelu Osoje, kod Rakinih kuća.
Iako su lovci bili upozoreni na opasnost od zmija, nisu mogli ni sanjati da će tijekom lova naići na toliki broj poskoka, koji su se skrivali na visokim granama i u niskom raslinju. Ivica Buljubašić rekao je da je, čim su vidjeli zmije, odlučeno da prekinu lov.
No, nije da ih ima više nego dosad. Kako nam kaže Ivan Cizelj, stručnjak za gmazove i ravnatelj zagrebačkog ZOO vrta, pošto se radi o odraslim zmijama, na tom su području barem četiri godine, koliko im je potrebno da narastu. Dakle, ne radi se ni o kakvoj najezdi, samo su možda vidljiviji nego što su bili.
- Normalno je da se sad, recimo, penju na grane, zbog termoregulacije i prehrane pticama u ovo doba godine. Rekao bih da je samo dojam da ih je više, ali je više stvar u tome da se vijesti o susretima više i lakše šire nego prije - smatra Cizelj.
Poskoci su opasni ne samo za ljude, nego i za pse, koji često postaju žrtve njihovih ugriza. Osim toga, stručnjaci navode da su se u Hrvatskoj u posljednjih 15 godina dogodila tri smrtna slučaja zbog ugriza poskoka, što čini smrtne ishode vrlo rijetkima. Ipak, zbog ugriza najčešće nastradaju djeca i starije osobe, dok su najopasniji mjeseci od svibnja do rujna, kada zmije izlaze iz svojih skloništa.
Poskok je po prirodi plaha i relativno lijena životinja koja će, gotovo bez iznimke, pokušati izbjeći čovjeka. Do napada i ugriza dolazi isključivo kad se osjeti stjeranim u kut, ugroženim ili kada ga se iznenadi, primjerice nagazi. Većina zabilježenih ugriza događa se upravo zbog ljudske nepažnje ili pokušaja hvatanja i ubijanja zmije, čime se obrambena reakcija izravno provocira. Razumijevanje njegova ponašanja prvi je i najvažniji korak u sigurnom suživotu s ovim zaštićenim gmazom.
Ako se nađete licem u lice s poskokom, najvažnija je zapovijed ostati potpuno miran. Nagli pokreti, vikanje ili bacanje predmeta samo će dodatno uznemiriti zmiju i potaknuti je na obranu. Zastanite, procijenite udaljenost i bez panike se polako počnite udaljavati korak po korak, dajući zmiji dovoljno prostora da se osjeti sigurnom i sama otiđe svojim putem. Zmije slabo čuju, ali iznimno dobro osjećaju vibracije tla. Upravo zato, ako se krećete kroz nepregledan teren, lupkanje štapom o tlo ispred sebe, kako savjetuje i Hrvatski zavod za javno zdravstvo, može biti učinkovit način da je upozorite na svoj dolazak i date joj vremena.
U trenutku susreta postoji nekoliko radnji koje nikako ne smijete poduzeti. Prva i najčešća pogreška je pokušaj tjeranja, hvatanja ili ubijanja zmije. Ne samo da je takvo ponašanje iznimno opasno i drastično povećava rizik od ugriza, nego je i protuzakonito.
Sve zmije u Hrvatskoj, uključujući i poskoka, zakonom su zaštićene vrste te je njihovo uznemiravanje, ozljeđivanje ili ubijanje strogo zabranjeno. Ne pokušavajte je udariti štapom, kamenom ili je na bilo koji drugi način fizički ugroziti. Također, izbjegavajte panično bježanje jer u trku nećete paziti gdje stajete, što može dovesti do pada. Smirenost i lagano povlačenje jedini su ispravan i siguran način reakcije.
Najbolja je strategija, naravno, prevencija, odnosno smanjivanje vjerojatnosti da do susreta uopće dođe. Prilikom kretanja kroz prirodu, osobito kroz kamenjare, rubove šuma, vinograde ili visoku travu, obvezno nosite prikladnu odjeću i obuću. To podrazumijeva duge, čvrste hlače i visoke cipele, poput gojzerica, koje mogu zaštititi nogu od ugriza manjih jedinki. Izbjegavajte provlačenje kroz grmlje i hodanje po nepreglednim terenima. Nikada ne stavljajte ruke ili noge u rupe, ispod kamenja ili u procijepe gdje ne vidite što se nalazi unutra. Prije nego što sjednete na kamen, panj ili travnatu površinu, pažljivo provjerite okolinu. Penjači bi trebali biti posebno oprezni jer se poskoci vole sunčati na stijenama kako bi regulirali tjelesnu temperaturu.
U rijetkim situacijama kada dođe do ugriza, ključno je znati da nije svaki ugriz jednako opasan. Procjenjuje se da je čak oko 22 posto ugriza takozvano "suho", što znači da zmija nije ubrizgala otrov. Na mjestu ugriza obično su vidljive dvije male točkice, razmaknute od 6 do 8 milimetara, iako je moguć i samo jedan ubod ili ogrebotina. Ako je otrov ubrizgan, unutar nekoliko minuta do dva sata javljaju se prvi simptomi: oštra bol i oticanje na mjestu ugriza. Otok se brzo širi, a koža može postati crvena ili plavičasta, uz moguću pojavu krvavih mjehura. Mogu se javiti i opći simptomi poput vrtoglavice, mučnine, povraćanja, znojenja i ubrzanog rada srca, što su znakovi da se otrov širi tijelom.
Prva i najvažnija mjera nakon ugriza jest ostati potpuno miran i izbjegavati bilo kakav pokret. Svaka fizička aktivnost, uključujući hodanje, ubrzava cirkulaciju i time pospješuje širenje otrova po tijelu. Ugrizenu osobu treba poleći, a ugrizeni ud (ruku ili nogu) imobilizirati, baš kao kod prijeloma kosti. Odmah uklonite sav nakit, poput prstenja i satova, prije nego što ud natekne. Bez odgode pozovite hitnu medicinsku pomoć na broj 112 ili organizirajte najbrži mogući transport do najbliže bolnice. Važno je napomenuti da se podvezivanje uda, praksa koja se nekada preporučivala, danas smatra štetnom jer može zaustaviti cirkulaciju krvi i uzrokovati dodatna oštećenja tkiva, a ne sprječava širenje otrova limfnim sustavom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....