Rebraši prijete ribama i turizmu Istre: Ljudi nerado plivaju među njima, a štetni su i za more

Rebraši su posvuda, barem ako se pita kupače na plažama Pule i okolice. Nije im drago zaplivati i osjećati meka tijela stvorenja oko sebe. To, jasno, zabrinjava lokalne turističke radnike, koji strahuju da bi turisti mogli otkazati dolaske u rujnu jer im se ne sviđa ideja kupanja na ovakav način.

No, nisu rebraši samo prijetnja turizmu, nego i bioraznolikosti. To se ponajprije odnosi vrstu zvanu morski orah, koja je u osamdesetima najprije stigla u Crno more, i to kroz balastne vode. Potom se počela širiti i Sredozemnim morem. U našem su moru zabilježeni zadnjih desetak godina, no, hoće li se i nama dogoditi kao u Rumunjskoj, Bugarskoj ili Turskoj, gdje su ovi rebraši ozbiljna prijetnja ribama?

- Posljedice pojave rebraša zabilježene su i kod nas, posebno u pogledu stanja ribljeg fonda. U suradnji našeg fakulteta s Aquariumom Pula i Institutom za oceanografiju i ribarstvo u Splitu proveli smo istraživanje u kojem smo pratili lokacije na kojima su se pojavljivali rebraši te područja gdje se uobičajeno pojavljuju inćuni. Uočili smo kako je populacija inćuna bila prisiljena migrirati na druge lokacije jer su rebraši konzumirali velik dio njihove hrane. To je, naravno, negativno utjecalo na brojnost inćuna - kaže za Glas Istre Paoli Paliagu s Fakulteta prirodnih znanosti u Puli.

On ih prati otkako su se pojavili u Jadranu 2016. godine i tijekom vremena napisao je niz znanstvenih publikacija upravo o njima.

– Može se vidjeti generalni negativni trend po pitanju ribljeg fonda. Ako pogledate podatke Hrvatskog zavoda za statistiku, vidjet ćete da količina sitne plave ribe u Jadranu zapravo pokazuje pad i to upravo od onih godina kada su se rebraši pojavili kod nas. Naravno mogu uzrok tome biti i drugi faktori, ali imamo itekako dobre razloge i argumente da mislimo da su rebraši barem dijelom negativno utjecali na brojnost sitne plave ribe - kaže Paliaga.

Morski orah

Srdjan Vrancic/Cropix

Kakva je točno veza rebraša i riba? Oni se hrane zooplanktonom - filtriraju ribu i jedu sve pred sobom. No, taj zooplankton je hrana sitnoj plavoj ribi, koja onda ima manje hrane nego prije.

- Rebraši se kod nas pojavljuju samo sezonski i nisu stalno prisutni u velikom broju. Oni izražavaju negativni trend u epizodama, krajem ljeta i u jeseni, dok u ostatku godinu nisu relevantni i ne vrše pritisak na ekosustav. To našem moru daje prostora za djelomični oporavak. Njihovo prisustvo ne ugrožava populaciju riba baš do temelja, ali svakako da im stvara kompeticiju i smanjuje im dostupne resurse - kaže Paliaga.

Morski orah se zadržava uz zapadnu obalu Istre, dok ga s istočne obale i u Kvarneru gotovo i nema. Ove godine su se kupači čudili pojavi rebraša na plažama južno od Raškog zaljeva, ali i to su bili tek sporadični slučajevi. U južnijim vodama Jadrana ovo stvorenje je gotovo nepoznato.

– Rebraši su planktonski organizmi. Raspoređenost im ovisi o morskim strujama. Cirkulacija mora im ne omogućuje širenje prema istočnoj strani, ali se stvaraju i povremeni vrtlozi te morske struje mogu povremeno ići u suprotnom smjeru. Tako se dogodi da zađe negdje gdje ga inače nema. Nama dolazi voda iz ušća rijeke Po u Italiji i upravo nam ona donosi rebraše. Oni uspijevaju živjeti u vodama u kojima ima puno resursa, odnosno planktona. Takve se vode nalaze isključivo u zapadnom dijelu sjevernog Jadrana, jer je pod direktnim utjecajem rijeke Po. S druge strane, vode na istočnoj strani Istre, u Kvarneru pa i dalje na jug Hrvatske su bistre vode. One su vam ekvivalent pustinje i u njima rebraši ne nalaze nikakvu hranu. Ako slučajno i završe u njima, brzo umiru od gladi. Svojedobno sam ih pratio i uočio u Kvarneru kod Suska, bili su već u poluraspadnutom stanju. To vam govori da tamo nisu imali dovoljnu količinu hrane. Koliko im more sa zapadne strane Istre odgovara, toliko nas istočna strana zapravo spašava od njih - kaže Paliaga.

Zanimljivo je da se ova malena stvorenja mogu regenerirati iz jedne trećine organizma. To znači da, recimo, ako ih zgnječimo, samo ih potičemo na razmnožavanje. Kontakt s ljudima im je također dobar, jer ih još više potiču na ispuštanje jajašaca. Vole toplu vodu, pa ih najviše ima u ljeto i ranu jesen. I, kako se čini, ništa im ne smeta.

– Invazivna je to vrsta, nepoznata ovom ekosustavu i nema u hranidbenom lancu nitko tko bi održavao njihovu populaciju u ravnoteži. Doduše postoji vrsta jajasti rebraš, koja se hrani morskim orahom, ali kod nas je još nema - kaže Neven Iveša s Fakulteta Prirodnih znanosti u Puli.