PITAMO STRUČNJAKA

Kada i kako pse naučiti da se ne boje vatrometa, zvuka fena, kišobrana...?

Na pitanje odgovara doktorica znanosti Irena Petak, savjetnica za ponašanje životinja
 Paul Brown/Ardea/Profimedia

Kada štene dolazi u novi dom, pred vlasnikom/skrbnikom je zadatak da svoje štene pripremi za svijet u kome će živjeti. U dobi do četiri mjeseca starosti štene se nalazi u osjetljivom periodu psihičkog razvoja, pa će kroz sva iskustva koja ima stvoriti svoju predodžbu o tome kakav svijet treba biti. Ako štene nema različita ugodna iskustva, tada će se bojati svega što ne poznaje.

Period razvoja šteneta do četiri mjeseca starosti naziva se period socijalizacije zato što štene uči kako se uklopiti u društvo pasa, ljudi i drugih domaćih životinja.

Svoje prve dane štene će provesti uz mamu kuju te braću i sestre iz legla. U tom razdoblju naučit će što znači biti pas, kako se igrati i ne ozlijediti suigrača.

U dobi od 8 do 10 tjedana štene dolazi u novi dom. Tada se štene treba upoznati s drugim psima različitog izgleda i naučiti pseći bonton. Osim toga, treba se upoznati s različitim ljudima i drugim životinjskim vrstama s kojima će živjeti. Različiti ljudi mogu nositi šešir, kapu, široku odjeću, uniformu, kišobran, voziti se na biciklu ili koturaljkama.

Istovremeno sa socijalizacijom, štenetu je potrebna habituacija, tj. navikavanje na sve ne-prijeteće podražaje u našem okolišu, te ih ono uči ignorirati. Štene se treba habituirati na različite zvukove, mirise, podloge po kojima hodamo, vožnju u automobilu, liftu, brodu i javnom prijevozu, itd.

Zvukovi na koje smo mi habituirani, pa nismo svjesni kako to može neobično biti štenetu, su jeka zatvorenog prostora, zvuk različitih kućanskih uređaja (npr. fen, mikrovalna pećnica, usisavač, televizor), promet na ulici, pucnjava petardi, vatrometa i drugi zvukovi koje pas može čuti. Naime, psi čuju drugačije nego mi ljudi, odnosno čuju zvukove viših frekvencija i bolje čuju udaljenje zvukove.

Habituacija na zvukove jako je važna, no štene treba uvoditi u razne situacije postepeno i umjereno zato da se ne prestraši. To znači da se ne smije pretjerati s brojem iskustva u jednom danu, što je česta greška vlasnika/skrbnika koji se štenadi posvete samo u dane vikenda i tada nagomilaju sva iskustva.

image
Irena Petak, Privatni album

Zatim, štene može doživjeti neki zvuk i ako on nije jako glasan. Na primjer, dovoljno je da čuje vlak ili tramvaj u daljini, nije potrebno da stoji pored njega dok prolazi. Štoviše, ako je ovo preglasno za štene, ono će se prestrašiti, a ne habituirati. Dok štene sluša ovakve zvukove, potrebno je da se vlasnik/skrbnik nježno i ohrabrujuće bavi sa štenetom, pružajući mu sigurnost i dobar primjer kako se ne radi o nečem opasnom te da se ne treba bojati.

Neke zvukove, kao što je pucnjava pirotehničkih sredstava moguće je reproducirati na kompjuteru, mobitelu i sl. Snimke je moguće pronaći ovdje.

Zvukove pucnjave ne treba puštati glasno, nego je dovoljno da ih se čuje tiho u pozadini uobičajenih zvukova i radnji u domu vlasnika/skrbnika. Najbolje je da se štene pri tome igra s nekim interaktivnim igračkama iz kojih ispada hrana ili da se mazi i igra s vlasnikom/skrbnikom. Na taj način naučit će da ne reagira na ove zvukove.

Kada je štene starije od četiri mjeseca, tada će se lakše prestrašiti. No, učenje se i dalje nastavlja, pa je jedina razlika što će habituaciju trebati provoditi opreznije, tiše i uz više ohrabrivanja.

Dakle, habituacija štenadi do četiri mjeseca starosti na zvukove u našem okolišu je jednostavna, i lako ju je provesti. Uz dobar plan da se ne bi pretjeralo u jednom danu ili za vikend, i umjereno izlaganje šteneta, može je provesti sam svaki vlasnik/skrbnik. Međutim, ako kasnije odrasli pas promjeni okoliš u kome živi, npr. preseli se sa sela u grad, bit će mu potrebno neko vrijeme da se habituaira. Osim toga, ako pas doživi traumu, npr. petarda punke pored njega, tada će se poništiti značenje dobro provedene habituacije, i morat će se ponovno raditi s takvim psom da prevlada traumu.

Konačno, habituacija je moguća i kod odraslih pasa, ali za to je potrebno više pažnje i znanja. Treba jako paziti da se odrasli pas ne ozlijedi, pobjegne, ili doživi takvu razinu stresa koja bi mogla naštetiti njegovom zdravlju. Zato je za habituaciju odraslih pasa dobro kontaktirati stručnu osobu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
06. prosinac 2020 13:09