Ako dovodite drugog psa doma: Evo kako izbjeći kaos i zaštititi rutinu starijeg ljubimca

Kad odlučimo dovesti doma još jednog ljubimca, znamo da ne možemo samo banuti na vrata s novim stvorenjem i očekivati da će svi biti sretni. Najteže će biti onima koje već imamo doma i koji će morati prihvatiti novopridošlicu. O tome kako će se oni slagati ovise i njihov i naš duševni mir, pa je vrlo važno da upoznavanje bude bezbolno i da se životinje naviknu na zajednički suživot. S obzirom na njihove karaktere, možda nikad neće biti velike ljubavi, no nužno je da se svi osjećaju sigurno.

Kada je u kući već jedan pas, trebalo bi dobro razmisliti prilikom donošenja odluke o nabavi novog. Svaki pas ima svoju osobnost i ne može se očekivati da se svi slažu sa svima. Pri odabiru novog psa trebalo bi tražiti onoga koji odgovara postojećem ljubimcu. Problem može biti ako je jedan miran i staložen, a drugome treba više igre i zabave. To je čest slučaj kada se u dom starog psa dovede štene ili mladi pas. Premda se može činiti da je dobro što mladi pas potiče starog na aktivnost, to može biti samo u kratkim razdobljima jer starom psu treba njegov mir. Skrbnicima se čini poželjnim da stari pas odgoji novog, ali uvijek treba misliti na to kako se stari pas osjeća. Mladom psu treba pružiti dodatne aktivnosti, šetnje, igre i socijalizaciju s drugim psima - ističe Irena Petak, stručnjakinja za ponašanje pasa.

Za početak, važno je da se onaj ljubimac koji je tu bio prije osjeća jednako kao i dosad. Da od nas dobiva jednaku količinu pažnje – šetnje, grickalice, maženje... Da se, zapravo, u njegovoj rutini ništa ne promijeni.

- Upoznavanje treba provesti postupno. Prvo upoznavanje može biti na neutralnom terenu. Ukoliko prvi pas nije socijaliziran i nije naučen da drugi psi dolaze u njegov dom, tada je vjerojatnije da će biti problema. Treba maknuti sve resurse oko kojih bi se psi mogli posvaditi i nadzirati sve interakcije. Pse se ne smije ostavljati bez nadzora. Možda će trebati i nekoliko tjedana da se može sa sigurnošću utvrditi kako se slažu - dodaje Petak.

Dodaje kako ponekad skrbnici pasa koji pate od separacijske anksioznosti misle da će dolazak novog psa riješiti problem. No, ona zapravo ovisi o odnosu psa i skrbnika, a ne psa i drugog psa. Osim toga, ako se kao novi pas uzme štene, ono će vjerojatno naučiti obrasce ponašanja od starijeg psa koji pati od separacijske anksioznosti. Dakle, osnovno je pravilo da se novog psa treba birati prema potrebama psa koji već živi u obitelji, a ne prema vlastitim željama. Novom psu treba pružiti sve što mu treba, a ne na uštrb psa koji već tu živi.

- Navikavanje je moguće jedino ako skrbnik ima volje, vremena i resurse da zadovolji sve potrebe oba psa, čak i ako su im potrebe potpuno različite - ističe Irena.