„Kada govorimo o spolnom zlostavljanju, imam se potrebu ispričati u ime cijele akademske zajednice za sve što izlazi na vidjelo. To je nešto što se dugo zna i prešućuje. Treba biti cilj svima u akademskoj zajednici da se pruži podrška žrtvama seksualnog nasilja, ali i da se javno prokažu počinitelji kao i oni koji su im sve te godine držali ljestve“, kazao je u emisiji Briefing Hanza Media TV-a dr. sc. Boris Jokić, psiholog i stručnjak za obrazovanje, koji je od početka ove godine ravnatelj Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu u kojem radi zadnjih 18 godina.
Zamolili smo ga i da prokomentira reakciju rektora zagrebačkog sveučilišta Damira Borasa koji je upitan o seksualnom zlostavljanju na fakultetima kazao da je i on bio žrtva zlostavljanja iako ne seksualnog.
„Ta izjava je sramotna, ona je osobno sramotna i sramotna za akademsku zajednicu, a posebno za Sveučilište u Zagrebu. Ona ukazuje na nedostatak empatije, hrabrosti i solidarnosti. Svojim stilom i sadržajem ta izjava ne zaslužuje niti jedan kao ocjenu. Budući da znam rektora Damira Borasa, apeliram na njega da iskaže adekvatnu podršku žrtvama, da javno prokaže počinitelje jer bez toga će ostati velika ljaga na zagrebačkom Sveučilištu i akademskoj zajednici“, kaže Jokić koji seksualne nasilnike u akademskoj zajednici naziva ljigavim ljudima koji zlorabe moć i koji ne zaslužuju da rade s mladim ljudima i budu privilegirani u društvu.
Poziva ljude koji vode akademsku zajednicu kao i političare da se takve stvari prestanu stavljati pod tepih.
Jokićev Institut je nedavno istraživanjem utvrdio kako u doba pandemije hrvatski tinejdžeri najviše vjeruju svojim roditeljima, a imaju i visoku dozu povjerenja u liječnike i znanstvenike, dok s druge strane najmanje vjeruju nepoznatim ljudima i političarima. Također, učenicima je draža nastava u učionicama nego on-line.
„Posljedica nepovjerenja prema političarima je da mnogi mladi ne izlaze na izbore kao i da ne vide svoju karijeru u politici. Danas smo svjedoci da mladi ljudi ignoriraju savjete političara uz izliku – zašto bismo se mi držali pravila, ako ih se oni ne drže. Odgovornost za to je na onima koji upravljaju društvom, a to su političari. Neću ih nazivati elitama nego političarima koji se sve manje vode općim dobrom, a sve više vlastitim interesima. Briga mene za političare, ali je jako važno da se održi demokratsko uređenje, da mladi ljudi znaju da mogu sudjelovati u odlučivanju i da imaju kome dati svoj glas“, govori Jokić.
Kao novi društveni problem ističe činjenicu da se mladi zbog epidemije sve teže i kasnije upuštaju u seksualne odnose što ne treba zanemarivati, a pogotovo ne tabuizirati. On se zalaže za uvođene spolnog odgoja u školski program kojem bi trebao biti cilj razvoj mlade osobe u raznim aspektima ljudskih odnosa, a ne samo seksualnim.
„Smrt svakog čovjeka pa tako i saborskog zastupnika je težak događaj. No, ako političke elite na sprovodu ne poštuju mjere – dok istovremeno imate na tisuće ljudi kojima je bilo jednako emocionalno teško, a nisu mogli odtugovati na taj način - onda je normalno da imate prkos među ljudima. Od početka epidemije ukazujem na nedosljednost političara koja će ih na kraju doći glave“, govori Jokić.
Ističe kako smo u Hrvatskoj zadnjih desetljeća podcijenili društvene znanosti, a naročito u doba pandemije.