Dan nakon obilježavanja vukovarske tragedije u TV studiju Hanza Medije sa saborskim zastupnikom Domovinskog pokreta Zlatkom Hasanbegovićem i zamjenicom predsjednika Srpskog narodnog vijeća (SNV) Anetom Vladimirov analizirali smo najvažnije poruke iz Vukovara.
Hasanbegović kaže da nije impresioniran porukom potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića koji je, među ostalim, rekao: "Kao građanin RH i kao potpredsjednik Vlade RH ne mogu pronaći dovoljno snažne riječi da izrazim žaljenje zbog onoga što se dogodilo Vukovaru jer od svake moje riječi glasnije govore sve vukovarske grobnice, poznate i nepoznate, i sva patnja ljudi koji su izgubili svoje živote, svoje bližnje, svoje domove".
- Ta poruka opće je mjesto jer svaku takvu izjavu načelno mogu podržati i da ne znam o kome je riječ. Ali, to ne trebamo mistificirati. Bilo koji odgovorni hrvatski političar mora tako govoriti. Nama je zapravo ovdje nametnuta jedna banalna rasprava da se mi divimo što potpredsjednik Vlade sudjeluje u državnom protokolu - kaže.
Zamjenicu čelnika SNV-a pitali smo što će sve ovogodišnje geste - od dolaska Miloševića u Knin i Plenkovića u Varivode do sada geste posebnog izaslanika predsjednika Srbije Verana Matića koji se poklonio hrvatskim žrtvama kleknuvši poput Willyja Brandta prije 50 godina kada se ispričavao za nacističke zločine - značiti za buduće odnose Hrvata i Srba u Vukovaru, ali i ostatku zemlje.
- Geste su samo početak suočavanja s prošlošću i izgradnje politike sjećanja koja mora biti državna, inkluzivna. Ta politika na nacionalnoj razini mora uvažiti sve svoje građane. Ako priča počne i završi samo na gestama, onda će one postati samo prašnjava dokumentacija u arhivima. Geste moraju imati svoje refleksije u svim društvenim sferama, u obrazovanju, zakonodavstvu... Ako se već vodimo historijskim uzorima suočavanja s prošlošću, kao što je Matić donekle oponašao Brandta, onda jednako tako možemo posegnuti za njemačkim iskustvom. Oni su u svom zakonodavstvu, kao i u praksi, ugradili iskustva žrtava holokausta, milijuna izbjeglica, a na kraju krajeva i žrtava savezničkih bombardiranja i silovanja (masovnih, nakon okupacije 1945., nap. a.) - rekla je Vladimirov.
Hasanbegović je pokazao veliko razumijevanje za vrlo grube riječi koje je izgovorio njegov kolega iz Kluba Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić ("Bio sam tu cijelo vrijeme rata, od prvog dana do zadnjeg dana, nitko nije ubijen na mjestu gdje su bačeni vijenci, a posebno nitko nije mogao biti ubijen 17. studenoga. To je opet predstava u režiji SDSS-a i HDZ-a... Ispričavam se Plenkoviću što sam branio svoj grad, svoj narod i svoju državu i što sam bio prisiljen pucati na njegovog koalicijskog partnera SDSS") zbog toga što je dan prije Kolone sjećanja delegacija predvođena SNV-om položila u Dunav vijenac za vukovarske civile srpske nacionalnosti koje su ubile hrvatske snage prije bitke za Vukovar.
- Ta izjava je stvar političkog izričaja. Bit izjave je da je neprimjereno i neumjesno da se u kontekstu obilježavanja vukovarske tragedije to čini baš taj dan - kaže Hasanbegović, dodajući da se taj vijenac mogao položiti i mjesec ili dva ranije.
Aneta Vladimirov kaže kako se "17. studenoga u Dunav vijenci bacaju kako bi se (svi) sjetili i onih kojih se, nažalost, malo tko sjeti".
- Osim, naravno, njihovih bližnjih i Vukovarki i Vukovaraca koji su ih (za života) poznavali - kaže.
Pogledajte snimku cijele emisije "Bez predrasuda":