Zvuk koji razvijaju zvučnici iz ovog Audija A3 doseže jačinu od 150 decibela, kao da je nad vama proletio mlazni avion. Ugrađena su čak 52 komada i teški su 600 kilograma.
A vlasnik auta, Mario Duspara zvani Zmaj (27) u opremu je uložio preko 200 tisuća kuna. On se glazbenim tuningom bavi već 12 godina, natječe se po tuning eventima, a ovo mu je, kako kaže, najveće djelo do sada.
Zmaj nam odmah demonstrira jačinu zvuka. Pušta glazbu, a na otvoreni prozor na vratima Audija stavlja majicu. A onda baseve pojačava na maksimum.
Majica od siline zvuka počne lebdjeti.
Mario je već dobro poznat na tuning eventima, lokalna je legenda. Svaki put kad se spremi pustiti glazbu s arsenala zvučnika iz svojeg Audija, okupi oko sebe oduševljenu masu.
Zatekli smo ga na najvećem tuning događaju u regiji, kako ga opisuju organizatori, koji je održan u Samoboru protekle nedjelje. Predstavljeni su automobili iz svih dijelova Hrvatske, oko 200 'nabrijanih' vozila u koje su vlasnici uložili desetke, pa i stotine tisuća kuna.
Neki od njih su trkače mašine natrpane s više stotina konja, drugi su se isticali po dizajnu. U blizini se nalazilo nekoliko vozila koji su prenamijenjeni u pokretne sound systeme prepune zvučnika. Oni su sudjelovali u natjecanju glasnoće nerijetko dosežući snagu zvuka iznad 150 dB.
Tamo smo otkrili američki policijski patrolni automobil, a njegov vlasnik Luka Premer (21) jedan je od mlađih natjecatelja. Zatekli smo ga naslonjenog na kultnog Forda Crown Victoriju.
- Oduvijek sam ga htio nabaviti, želio sam imati auto kojeg ću htjeti dugo voziti i reći da je samo moj. Preuredio sam ga u američki policijski automobil pa sam kupio rotirku i razne rekvizite kako bi bio što sličniji pravom. Ponosim se njime i drago mi je što sam ga kupio, jer kao studentu bilo mi je teže zaraditi novac. Ali uspio sam, kaže Luka koji je u taj auto uložio oko 60 tisuća kuna.
Jedan od suorganizatora događaja Damir Vidaković, ponosi se pak svojim trkaćim fićom, točnije - Fiat Abarthom 850 TC u kojeg je uložio 115 tisuća kuna.
- Ne volim govoriti o cijeni, to radim zbog sebe. Kod nas se ne poštuje što je toliko novca uloženo u ovakav autić, vani oni postižu veću cijenu zbog svoje unikatnosti, kaže.
Od prvotno kupljenog fiće ostala su samo vrata i krov.
- Ulagat ću još, nema granica. Ovo je ljubav.
Da je ovaj hobi više od pukog napumpavanja automobila opremom, svjedoči Tin Komesarović (24) sa svojim ulaštenim Camaro SS-om modelom iz 1968.
- Priča Camara je duga, ali ukratko slagao sam ga s tatom punih 12 godina. Auto je restauriran, sav lim je novi, svaki šaraf, sve je obnovljeno, objašnjava Tin. Njegov otac Camara je kupio originalnog, ali je bio truo i druge boje. Auto je prvo bio parkiran pored ceste negdje u okolici Solina, kuda se igrom slučaja vozio njegov otac.
- Htio ga je imati, bio je izrazito uporan. Zvao je, pa još jednom, pa onda još jednom, ali ga vlasnik nije htio prodati. Zvao je starog vlasnika tri mjeseca sve dok ovome nije zatrebao novac. Zato je na kraju i pristao prodati ga pod uvjetom da se zadnji put provoza s mojim ocem u njemu. Tako su njih dvojica krenuli niz cestu, jureći ogromnom brzinom i pretječući aute toliko brzo da se moj otac uplašio, a volan se držao na dva vijka. Stari vlasnik mu je rekao: kako sam ga kupio tako ću ti ga i prodati. Ispili su bocu viskija i udarili njome od krov. Rekao mu je još pri rastanku - Kad ga složiš zovi me.
Starog vlasnika su zvali da ga dođe vidjeti uživo, ali nije mogao. Poslali su mu slike i rekao je da je jako zadovoljan.
- Auto nikad neću prodati, iako bio kruha gladan. On mi je uspomena koja će mi zauvijek ostati, jer moje djetinjstvo je slaganje tog auta s mojim tatom i biranje svakog dijela pa mijenjanje. Jednog dana oca neće biti, a meni je najveća uspomena ovaj auto. Napominje kako je puno truda, vremena, strasti i odricanja ušlo u ovaj auto.
- Sjećam se kad je auto tek došao, tata je palio gume ispred kuće. 'Vidi što sam kupio' vikao je. Tad mi je bilo oko 9 godina i sjećam se da sam kopao po autu i pronašao jedan dolar. Rekao sam si da ću taj dolar nositi sa sobom u novčaniku dok se auto ne složi, a kad se napokon složio uokvirio sam taj dolar i sad mi stoji na zidu.
Ivan Medved „Medo“ (34), organizator, usporedio je aute s tetovažama, kao što tetovaža pokazuje refleksiju stavova i odabira ljudi koje ih nose tako i auti ovdje odražavaju svoje vlasnike.
- Ovi auti su ovim ljudima sve, često se povezuju ovi vozači s divljacima samo zato što imaju jake automobile, no ovi auti njima puno znače, zadnja stvar koju žele je polupati nešto na čemu su radili godinama zbog nekakve sprdnje po cesti.
