"I ja bih volio dobio dobiti ovakvu mobilnu kućicu jer živim s ocem u garaži koja je puna dima i blata. Sjedimo u foteljama i grijemo se cijelu noć. Kuća je za rušenje. Stalno dovoze i odvoze kućice, a kada ih pitam kad ću ja doći na red, nitko mi ne zna dati odgovor“, kroz suze nam govori 59-godišnji Zvonko Horvatinec koji živi nedaleko od velikog parkirališta na ulazu u Petrinju na koje sa svih strana pristižu mobilne kućice i kontejneri koji se dalje distribuiraju stradalima u potresu.
Ogorčen je na političare kao i njegov otac koji ima 86 godina. Obojica su u Domovinskom ratu branila svoj grad i krhkog su zdravlja.
Da bi došao do nas da nam se požali, Zvonko Horvatinec je od oca posudio stari drveni štap. Njegov štap kao i sve drugo što su imali ostalo im je u kući u koju se ne usude ući jer je jako oštećena.
„Oprostite što plačem, ali to je sramota. Život sam dao za ovaj grad, dok se političari ovih dana samo dolaze slikati u Petrinju, a zapravo ih nije briga za nas“, drhteći od tuge govori nam Horvatinec koga u Petrinji mnogi znaju i po nadimku Popaj.
Potom rukavom briše suze i priznaje kako se nada da će njegov vapaj ipak doći i do onih koji dijele pomoć i da će on i njegov otac uskoro ponovno imati dostojanstven dom.