Kada je William Goldman u svojoj knjizi "Adventures in the Screen Trade" (u slobodnom prijevodu na hrvatski: Avanture u filmskom poslu) koja je izašla 1983. godine konstatirao da u Hollywoodu "nitko ništa ne zna", slavni dramatičar, romanopisac i scenarist nije htio nikoga uvrijediti, iako su mnogi poslovično tašti holivudski akteri vjerojatno to tako shvatili, već je htio ukazati na nepredvidljivost filmskog biznisa.
"Nijedna osoba koja djeluje u filmu ne može sa sigurnošću reći što će uspjeti. Sve je pogađanje, a ako imate sreće, onda je educirano pogađanje", napisao je Goldman.
Cambridgeov rječnik educirano pogađanje definira kao pogađanje koje se radi temeljem procjena i određenih znanja te je samim time vjerojatnije da će biti ispravno.
U kontekstu Hollywooda, educirano pogađanje kaže da je vjerojatnije da će film koji se temelji na nekoj postojećoj građi, a koja već ima publiku ili koja se pokazala kao komercijalno uspješna, biti uspješniji od nekog filma koji pred publiku dolazi s minimalnim ili nikakvim zaleđem.
Otud svi ti silni nastavci, serijali i prepravci. Hollywood naprosto educirano pogađa. Kako je to 1930-ih godina rekao mafijaški računovođa Otto Berman - ništa osobno, to je samo posao. A posao je dobar.
Iako ga mnogi drže modernom pojavom, Hollywood educirano pogađa već više od 100 godina. Prvi pogađač bio je renomirani američki redatelj i producent Cecil B. DeMille, koji je svoj debitantski film "The Squaw Man" iz 1914., inače adaptaciju istoimene kazališne predstave iz 1905. godine, prepravljao dva puta - 1918. i 1931. godine.
Unazad desetak godina, filmski studio koji svoju produkciju gotovo pa isključivo temelji na educiranom pogađanju je Walt Disney. Istina, radio je to Disney i prije, međutim ti su pokušaji nedavno postali osobito cinični i proračunati.
Naime, Disney je još 1994. godine posegnuo u svoju arhivu naširoko obožavanih animiranih filmova te napravio igranu verziju "Knjige o džungli". Dvije godine nakon toga, izbacio je remake "Stotinu i jednog dalmatinca", koji je 2000. godine dobio i svoj nastavak "102 dalmatinca". Zatim je uslijedila pauza od 10 godina koju je prekinuo remake "Alise u zemlji čudesa" koji je režirao hvaljeni američki redatelj Tim Burton ("Bubimir", "Edvard Škaroruki", "Ed Wood"). Taj je film rasturio na kino-blagajnama te je do danas zaradio preko milijardu američkih dolara (12. je najuspješniji Disneyjev film u cijelom svijetu).
Educirano pogođeno.
Uslijedile su nove ili novije igrane i animirane verzije "Pepeljuge", "Knjige o džungli", nastavak "Alise", "Ljepotice i zvijeri", "Dumba", "Aladdina" i "Kralja lavova". Samo radi ilustracije koliko se ovaj poslovni model Disneyju isplatio, "Kralj lavova", onaj iz 2019. godine koji je režirao Jon Favreau, dosad je zaradio 1,6 milijardi dolara. "Ljepotica i zvijer" iz 2017. i Aladdin iz 2019. također su prebacili preko milijarde.
Disney je u tom periodu povukao i jedan malo umjetnički zanimljiviji potez. Naime, 2014. godine objavio je "Gospodaricu zla", remake "Uspavane ljepotice" iz 1959. godine ispričan iz perspektive antagonistice Maleficent. Naslovnu ulogu odigrala je poznata glumica Angelina Jolie, a scenaristica Linda Woolverton priču je usmjerila na ženske likove i njihovo djelovanje. Iako je postojala bojazan da film neće uspjeti jer je previše mračan u odnosu na predložak, Jolie i snažna marketinška kampanja filmu su dali više nego dovoljan poguranac i "Gospodarica zla" postala je međunarodni hit s više od 750 milijuna dolara prihoda.
Vidjevši da publika nema ništa protiv malo ozbiljnosti, Disney se zapitao: Imamo li još "zlica" koje možemo prepakirati u tragične ličnosti koje su "zle" zbog okolnosti, a ne zato što im je "zlo" utkano u biće?
Odgovor je, naravno, da, i tu dolazimo do Cruelle de Vil, antagonistice filma "101 dalmatinac" koju je utjelovila hvaljena američka glumica Glenn Close.
Film o ranim danima modne dizajnerice koja je opsjednuta krznom najavljen je još 2013. godine, a višestruko nagrađivana američka glumica Emma Stone naslovnu je ulogu dobila 2016. godine. Kako je de Vil u "101 dalmatincu" nedvojbeno zla, Disney je istu odlučio prepakirati u lik vrijedan suosjećanja gledatelja, a njenu percipiranu zlobu pretvoriti u britkost i beskompromisnost.
U novoj epizodi serijala "Polimac preporučuje" filmski i televizijski kritičar Jutarnjeg lista Nenad Polimac i novinar Jutarnjeg Damjan Raknić raspravljaju o tome je li Disney uspio u svome naumu da od Cruelle de Vil napravi antijunakinju za koju se navija.