I dan poslije ledenog Armagedona koji je u petak poslijepodne gotovo sat vremena tutnjao nad Požegom i požeškim krajem posljedice užasnih trenutaka mogu se i vidjeti i osjetiti gotovo na svakom koraku u mjestima i ulicama koje su najviše pogođene. Nisu se mještani Požeštine još oporavili niti od bujica izazvanih velikom količinom kiše koja je ovaj kraj pogodila prije tri tjedna, a već ih je zadesila nova nesreća i nevolja u kojoj je zapravo najveća sreća što nitko od ljudi nije teže stradao. Ima, naravno, i ozlijeđenih.
Mnoge je tuča zatekla na ulici, a bilo je dovoljno i tih nekoliko sekundi dok nisu našli sigurno mjesto da im na tijelu ostanu vidljivi tragovi ozljeda, modrice, raskrvavljene glave... Tako je bilo i s našim sugovornikom Josipom Ožboltom iz Dubrovačke ulice u Požegi, koji nas je u subotu dočekao 'zakrpan'.
- Ma, nije to ništa strašno – govori nam dok gledamo flastere na njegovoj glavi i ruci kojima je pokrio ozljede koje mu je nanio led, kaže nam, veličine mandarina. Subota je, 14 sati, u Požegi je temperatura 30 Celzijevih i od ledene oluje koja je protutnjala Požeštinom prošla su gotovo 24 sata, a oko nas su hrpe leda koji se još nije otopio.
- Ovdje je bilo leda čudo jedno. Preko 40 cm. Jutros sam ga morao izvoziti da bih mogao izaći autom, a evo još se nije otopio. To ljudi ne mogu vjerovati – priča nam gospodin Josip i odvodi nas do prvog susjeda da nam pokaže kolni ulaz u podrum doslovno zatrpan s nekoliko kubika leda.
- Nisi vidio što se događa i kada je prestalo odjednom se zadimilo kao da se nešto zapalilo. Krov nam je potpuno uništen, teško je doći do majstora, teško je doći do crijepa. Probila se voda i u kuću kroz montu, našla je put... - priča nam i zdvaja nad sudbinom, ali ne odaje dojam čovjeka kojemu su sve lađe potonule.
- Važno je da smo preživjeli. Ovo će se popraviti – poručuje, dok pokraj nas užurbano prolaze automobili, kombiji, kamioni, kamioneti, terenci... Jedan je čovjek na krovne nosače svog od leda potučenog automobila zavezao 10-ak salonit ploča koje vjerojatno vozi kući ne bi li pokrio ono što mu je dan ranije led uništio.
Duž Dubrovačke ulice nema kuće na kojoj se ne vidi neko oštećenje i nema obitelji koja nešto ne radi. Onim starijim i nemoćnima, koji nemaju u blizini nikoga svog, pomažu susjedi, a tu su i vatrogasci, komunalne službe, pristigli su u pomoć i ljudi iz drugih gradova još u petak navečer. Brojni su se solidarizirali s požeškom mukom i nastoje dati barem dio sebe kako bi se šteta što prije sanirala.
U Tekiću, mjestu nedaleko od Požege, u sastavu Općine Jakšić koja je uz Grad Požega najviše nastradala, praktički svaka je kuće pretrpjela veću ili manju štetu. Od njih 52, možda su 2-3 prošle bez veće štete, pa tako i jedna nova na koju je novi crijep postavljen prije možda 2-3 mjeseca i na njemu nema nikakve štete. Na ovim starijima ona se, pak, zbraja, a neki nisu čekali ni dana da krenu u obnovu.
- Koga da čekamo? Niti se nadamo nečijoj pomoći niti želimo čekati – veli Marija Kristek iz Tekića s kojom pričamo dok njezin sin s prijateljima, rodbinom i susjedima već kuje nove letve na grede južne strane krova koji je potpuno uništen. U dvorištu je već parkirana traktorska prikolica s novim crijepom. Platili su ga 6.000 kuna.
- A, to je tek početak svega što nas čeka – govori gospođa Marija i nastavlja.
- Južnu stranu je sve potpuno zderalo. Pa, ovo izgleda kao Hirošima. To je bilo, samo misliš hoće li stati, hoćemo li ostati živi. Taman sam došla s posla, garažirali smo aute i pobjegli u kuću. Bilo je leda i ranijih godina, ali nikada ovako – priča nam, a onda s krova dolazi uputa...
- Trebate napraviti priču o protugradnom sustavu kojeg su uništili prije dvije godine. Bio je dole u Jakšiću, kad se ide od Jakšića prema Kuzmici. Kažu da je to Europa zabranila, pa neka nam sada Europa nadoknadi štetu – govori muški glas s krova i nastavlja u drugom tonu.
- Ovo će se napraviti, ali što će ljudi u gradovima jesti, tko će ih opskrbljivati. Pa, vidite da su svi usjevi uništeni – kaže nam, na što gospođa Marija prisnažuje kako je led uništio sve – voće, povrće, pšenicu, ječam, zob...
Muka je velika kod ljudi, ali ima i onih koji ni u ovakvim situacijama ne gube smisao za šalu.
- Moramo staviti barjak kad se diže krov – smije nam se s jednog od tekićkih krovova Željko Barišić dok prilazimo kući njegova oca Luke na kojoj se također već mijenja crijep, a oni su sukladno dobrim starim običajima stavili hrvatski stijeg na kuću.
- Nek' se zna da se diže krov – opet će Željko, a mi ga pitamo koji je to put.
- Evo, četvrti. Bilo je i ranije leda, ali ne ovako. Ovo je bilo strašno – viče s krova, a onda nas njegov brat Mile odvodi do svoje kuće da nam pokaže izrešetana ulazna vrata. Pročelje je dobro prošlo, jer nije od stiropora, ali vrata su uništena.
- Kao i cijela južna strana ljetne kuhinje. Ma, na kraju je najvažnije da je svima živa glava. Meni je najgore bilo što sam bio na putu, a dvojica sinova, Jakov i Šimun koji imaju 19 i 17 godina sami kod kuće. Nazvali su me, plakali. Smak svijeta mislili su da dolazi. Ovo je nezabilježeno – kaže nam Mile s kojim se pozdravljamo i krećemo dalje, kada na izlazu iz sela vidimo druge novinarske ekipe. S njima je Tomislav Hajzler, jedan od najvećih poljoprivrednika u kraju. Skupa s bratom obrađuje 450 hektara zemlje na kojoj je, kaže, doslovno sve uništeno.
- Sve je sravnjeno sa zemljom. Baš ništa nije ostalo. Sve je potučeno i istarupirano, kupus, duhan, pšenica... Ove godine nećemo paliti kombajne, neće biti žetve. Danas smo trebali krenuti, a sada od toga nema ništa. Mogu ih samo vratiti u dvorište, ispiriti filtere i čekati sljedeću godinu. Za 15 dana trebala je krenuti sječa kupusa, ali i to je sada propalo. Šteta je 100 posto na svim parcelama. Sve je uništeno – priča nam i pokazuje uništene glavice kupusa. S godišnjom proizvodnjom od 1500 tona kupusa na 22 hektara jedan je od najvećih proizvođača u Hrvatskoj. I to dovoljno govori o tome kakvu će štetu tek indirektno izazvati taj apokaliptični sat od petka poslijepodne.
Uništen mu je i duhan kojega je imao na 25 hektara, sezonski radnici su ostali bez posla. Imaju i šestero stalno zaposlenih. Usjeve je osigurao, ali ga to nimalo ne tješi, jer zna koliko je rada, znoja i truda uloženo u svaku glavicu kupusa, stabljiku duhana, svaku vlas pšenice, ječma... Kaže da je led bio veličine teniske loptice.
- Ovo izgleda kao da su jeleni i svinje hodali – reče nam i zamoli da ga više ništa ne pitamo.
Nije nam preostalo drugo nego da ga poslušamo. Tu je i načelnik Općine Jakšić, HDZ-ov Ivica Kovačević koji je već preliminarno zbrojio štetu.
- Naša cijela općina je obuhvaćena velikom štetom. Od deset naselja nema nijednog koje nije pretrpjelo štetu na obiteljskim, gospodarskim i javnim zgradama, kao i na usjevima. Na 3200 hektara imamo oko 200 hektara voćnjaka intenzivne proizvodnje i na njima nema više nikakvog roda, kao ni na 200 hektara povrtnih kultura, isto tako i ratarskih. Šteta je na svih 3200 hektara. Prva procjena štete je oko 18 milijuna kuna na poljoprivredi, a to su minimalni iznosi po hektaru, tu je i oko 6 milijuna kuna štete na duhanu, a na zgradama oko 51 milijun kuna. Znači, preliminarno sve zajedno oko 81 milijun kuna u općini Jakšić. U Treštanovcima od 90 kuća možda jedna nije imala štetu, a kreće se od 20.000 do 400-500.000 kuna samo na kućama. U Tekiću od 52 kućanstva možda 2-3 nemaju oštećenja. Čekamo pomoć. Potpredsjednik Vlade i ministri su je obećali – kazao je Kovačević.