Bolje je da odmah znate u što se upuštate. U osam epizoda mini-serije "Zmija" (The Serpent), koprodukcije Netflixa i BBC One, u otprilike tridesetak ako ne i više puta izloženi ste vremenskim i prostornim skokovima. Još se to da podnijeti kada se nalazite u Aziji, gdje se krećete između Tajlanda, Nepala i Indije, no povremeno se radnja odigrava i u Parizu, srećom, ne suviše često, inače biste bili prostorno potpuno dezorijentirani. Čim vidite natpis "tri mjeseca ranije", "tri mjeseca poslije" ili čak "četiri godine ranije", spremite se za još pažljivije gledanje, jer vas očekuju svakojaka iznenađenja, koja se naprasno prekidaju kad ste za to najmanje spremni.
Vještina korištenja opijata
A opet, ne možete previše prigovarati, jer je "Zmija" vrlo dobra serija čija se glavnina radnje zbiva između 1975. i 1976. Njezin je protagonist uglađeni i enigmatični Euroazijac Charles Sobhraj, autentična ličnost, serijski ubojica koji je često koristio i francuski pseudonim Alain Gautier.
Nije on tip koji bi vrebao svoje žrtve po šumama i divljini, nesretnici su mu se samo namjestili, a on se tako izvještio u korištenju opijata da je dovoljan trenutak nepažnje njegova sugovornika pa da mu uspe u piće omamljujući prah. Poslije bi dovršio posao neusporedivo okrutnije.
U njegovoj ekipi su zgodna Kanađanka Marie-Andrée Leclerc (Jenna Coleman), ljubavnica koju povremeno predstavlja i kao suprugu, tada se ona zove Monique, a tu je i Tajlanđanin Ajay (Amesh Edireweera), stručnjak za prljave poslove. Likovi su iznimno slojeviti, Charles ni najmanjim migom ne odaje kakvu nepodopštinu upravo priprema, Marie-Andrée prezire Ajaya i nada se da će "smeđi kriminalac" otpasti iz njihova kruga jednom kad se dokopaju Pariza, a ovaj joj ne ostaje dužan i upozorava je da njezin dragan tamo ima zakonitu suprugu i dijete.
To je jedna strana zapleta. Vrlo rano dio Charlesovih nepodopština otkrio je nižerangirani nizozemski diplomat Herman Knippengerg, naslutio je da je taj ubio mladi par Nizozemaca i prisvojio njihove putovnice kojima on i Marie-Andrée putuju od Nepala do Tajlanda.
Jedini je problem što u njegovom veleposlanstvu nisu oduševljeni činjenicom da im se jedan od službenika uživio u ulogu detektiva, pa bez obzira što to radi u interesu njihove zemlje i obitelji nestalih. Nevolja je i to što svaka od tih azijskih zemalja ima svoje potpuno različite zakone o uhićivanju stranih državljana, u Tajlandu možete dobiti smrtnu kaznu za ubojstvo, a u Indiji će vas neko vrijeme držati u zatvoru i poslije najvjerojatnije pustiti, jer je njihovo sudstvo korumpirano, a u krajnjem slučaju iz zatvora je lako pobjeći.
Hermanova supruga Angela (Ellie Bamber) u početku entuzijastično sudjeluje u Hermanovoj istrazi, no kad shvati da joj muža nikad nema kod kuće i da on iz veleposlanstva neprestano naziva policije zemalja u kojima je Charles počinio zločine, postupno je počinje živcirati njegova opsjednutost tim slučajem.
Najbolji likovi svakako su njihova prijateljica, Francuskinja Nadine (Mathilde Warnier), koja riskira život dok boravi u Charlesovu iznajmljenom stanu kako bi skupila dokaze protiv njega, ali i Belgijanac Paul (Tim Mcinnerny), koji bi takve tipove najradije odmah smaknuo pištoljem, a ne bi se bavio pravnim procedurama.
Slojeviti likovi
Iz epizode u epizodu likovi se uslojavaju, pogotovo Charles, o kojem doznajemo da su ga uvijek nipodaštavali zato što mu je majka iz Azije, a i otac Francuz jedva da ga je priznavao. Zato je navukao masku i pretvarao se da ga se to nimalo ne tiče. No zato se svetio hipijima koji su nagrnuli u jugoistočnu Aziju, za njega je to bila neka vrsta novovjeke kolonizacije, pa nije imao prema njima nikakve samilosti. Bit će da je u pitanju ipak bio psihopat koji je htio lagodno živjeti, a to se moglo jedino krađom, švercom i ubojstvima. Za to je imao talenta i zato je tako dugo izbjegavao vlastima.