Hrvatska, kao što je Jutarnji prvi javio, kupuje francuske borbene zrakoplove Rafale. Razumijem kritičare koji su i će tvrditi da se taj novac mogao bolje upotrijebiti, ali ih podsjećam da smo nakon razdoblja globalnog mira poslije pada Berlinskog zida ušli u novo doba politike sukoba velikih sila. Koji se uvijek zrcali i na niže razine.
Naša zemlja ima strateški imperativ borbenog zrakoplovstva zbog specifičnog geografskog položaja, banane ili kifle, kako se kome sviđa. Zračni prostor mora biti siguran, pri čemu je posebno osjetljiv jug Hrvatske gdje se dubina prostora sužava i tu postoji velika potreba za učinkovitom zračnom obranom. Slučaj iz Bjelorusije pokazuje da se u kalkulaciju ugroza moraju uključiti brojne nepoznanice. Pri čemu ne mislim nužno na državne aktere, ali i na njih pri čemu ne primarno na Srbiju, nego i na nedržavne. Terorizam, hibridno ratovanje, sve se to može odvijati i u zračnom prostoru. Moramo dakle razmišljati o kvantu koji se istodobno vrti u oba smjera. Imati na umu da nemamo vremena čekati da stignu zrakoplovi iz Aviana.
Iskustva posljednjih vatrenih sukoba potvrđuju da zračne snage, koje uključuju posadne i besposadne letjelice, imaju sve veći utjecaj. Iznad kopna i mora.
Jača obrambena slika
Novih 12 borbenih zrakoplova ojačat će i obrambenu sliku Hrvatske kako u NATO-u, tako i u EU. Nećemo više biti jedna od zemalja sa starim MIG-ovima nego s jednim od najmodernijih i najučinkovitijih borbenih zrakoplova na svijetu. Što će dati novu vrijednost našem sudjelovanju u savezničkim operacijama. I definirati nas kao neupitno prvu vojnu silu u regiji. Što nije nevažno.
Francuska je ovim zrakoplovom potvrdila vrijednost svoje obrambene industrije. U samo nekoliko mjeseci Rafale su kupili Indija i Katar, dvije zemlje koje pomno biraju što kupuju i novac nije pitanje (Katar ga ima i previše, a Indija ima dvije egzistencijalne prijetnje, Pakistan i Kinu). Važnije je za nas da su ih kupili Grčka i Egipat. A nije Turska. Koja je ispala i iz amerIčkog projekta F-35. Grčka i Egipat su formirali savezništvo na Istočnom Mediteranu s Francuskom i Izraelom i tako stvorili moćnu liniju obrane.
Savezništvo koje, razvidno, gradi interoperabilnost koristeći istovrsne zrakoplove, a nije isključen ni nastavak suradnje. Koji smanjuje troškove za sve uključene (i donosi zaradu Francuskoj, ali treba znati napraviti tako dobre zrakoplove). Što treba gledati u okviru formiranja ruskog gnijezda u sirijskog pomorskoj (Tartus) i zrakoplovoj (Hmejmim) bazi čime se Moskva probila iz zatvorenog Crnog na široko Sredozemno more. Iran preko Hezbolaha ima upliv u Libanonu, a Turska je i dalje saveznica u NATO-u, ali se pomalo pretvara i u rivala. Istočni Mediteran jedno je od neuralgičnih kriznih žarišta s izravnim utjecajem na Hrvatsku i zato je važno da Hrvatska prati zbivanja, a po mogućnosti i aktivno sudjeluje o smanjenju prijetnje i narastajućih rizika.
'Mediteranski krug'
Što se opredmećuje u želji Hrvatske da postane dijelom mediteranske grupacije članica EU, koju je pokrenula Francuska. Dobili smo podršku Grčke, Cipra, Portugala, Španjolske. Pariz nam, nakon što se naoružavamo njihovim zrakoplovima, neće tako lako moći uskratiti ulazak u ovu skupinu unutar EU preko koje se mogu lakše ostvarivati brojni interesi, ne samo obrambeni i sigurnosni. Hrvatska se, od 2013. godine i ulaska u EU, nije uspjela profilirati kao članica niti jedne geografske grupacije (bilo je ideja da se približimo Višegradskoj skupini, ali na sreću nismo). Prirodna trilaterala sa Slovenijom i Austrijom nikako da zaživi, primarno zbog problema u Ljubljani, tako da nam je jedini preostali izbor “mediteranski krug”. Kako bismo izbjegli biti “ostali”, s Bugarskom i Rumunjskom. Koje kupuju američke zrakoplove.
Konačno, o čemu sam već pisao, ovom kupnjom otvaramo nove prostore strateške suradnje s Francuskom, jedinom nuklearnom silom i stalnom članicom Vijeća sigurnosti u EU. Što je važan element u geopolitičkom pozicioniranju Hrvatske u svjetlu kreiranja obrambene i sigurnosne politike EU koju bezuvjetno podržava Pariz (politika poznata kao strateški kompas, dio projekta strateške autonomije i otpornosti). I Berlin. I što je neupitna budućnost EU u svjetlu okretanja Amerike prema Indo-Pacifiku.
Sada će biti lakše razgovarati oko ulaska u Schengen i eurozonu. Ako Berlin i Pariz kažu da tada je i Haagu teže kontrirati. I sve ovo zahvaljujući kupnji samo 12 zrakoplova, troškom manjim od milijardu eura. Dobar posao u Parizu.