Dvadesetdvogodišnji momak došetao je u ponedjeljak ujutro na Markov trg, pred Banske dvore, u ruke uzeo kalašnjikov, ispucao rafal i višestruko ranio policajca. Napadač se malo poslije ubio. Ne kalašnjikovom nego drugim komadom oružja koji je ponio u ubilački pohod. U pretrazi kuće i imanja obitelji napadača policija je pronašla dvije puške s optičkim ciljnicima i prigušivačem i 1169 komada raznog streljiva. Policija je izvijestila da je riječ o ilegalnom oružju.
I tako se javnost još jednom - ovaj put na vrlo brutalan način - uvjerila da njihovi sugrađani, sumještani, susjedi, članovi obitelji i dalje drže goleme količine ilegalnog oružja unatoč dugogodišnjoj akciji MUP-a koja ima jasan cilj: da svatko bez ikakvih novčanih ili kaznenih sankcija policiji može prijaviti, odnosno predati ilegalno oružje.
Tijekom akcije koja se provodi od 2007. godine policiji je dobrovoljno predano više od 340 tisuća komada vatrenog oružja (od čega više od pet tisuća automatskog), više od pet tona eksploziva i preko pet i pol milijuna metaka i drugog streljiva. Brojke su velike, baš kao što je razumno pretpostaviti da su velike i brojke još uvijek skrivenih ilegalnih pušaka, strojnica, eksploziva...
Profiliranje
Stoga smo Roberta Popovića iz Službe organiziranog kriminaliteta u Ravnateljstvu policije pitali jesu li Hrvati ludi za (ilegalnim) oružjem, odnosno posjeduju li ga u neočekivano velikim količinama?
- Ne bih to nazvao neočekivano velikim količinama. Ali da, određena količina ilegalnog oružja u posjedu građana postoji - kaže.
Možemo li govoriti o najčešćem profilu osobe kod kojeg policija, po dojavi ili drugačije, pronađe ilegalno oružje?
- Kriminalitet koji je povezan s ilegalnim oružjem ne podrazumijeva samo osobe koje kod kuće ili negdje drugdje imaju spremljeno vatreno oružje. Stvar je puno kompleksnija, puno šira. Kalkulirati o (najčešćem) profilu osobe koja drži ilegalno oružje nije moguće. A ne bih kalkulirao niti o njihovim motivima zašto drže takvo oružje. Mislim da to ne bi niti trebao biti posao policije. Kada utvrdi posjedovanje ilegalnog oružja, policija postupi prema zakonu. A dalje u nekom postupku netko drugi će preispitivati motive i okolnosti - kaže Robert Popović.
Enormni napori
Neposredno nakon napada na Markovu trgu saborska zastupnica Možemo! i, prije, aktivistica iz Centra za mirovne studije Sandra Benčić pitala je javno koliko to nelegalnog oružja ima u Hrvatskoj te poručila da se bez iznimki treba ići prema smanjenju broja oružja u posjedu građana.
Smatra li da bi i dozvole za legalno posjedovanje oružja trebalo učiniti puno teže dostupnima?
- Ono je već sada relativno teško dostupno i rekla bih da je naš okvir za dobivanje dozvole za legalno posjedovanje oružja primjeren. Postupak nije jednostavan i ne može svatko u Hrvatskoj dobiti dozvolu za oružje. Isto tako, kada se dogode incidenti poput ovoga ispostavi se da tada uglavnom probleme imamo s ljudima koji ilegalno drže oružje, a ne s onima koji imaju dozvolu.
Kada promišljate o zakonodavnom okviru za legalno posjedovanje oružja, uvijek morate u obzir uzeti činjenicu da dio ljudi iz određenih razloga želi posjedovati oružje. I ne smijete zakonodavni okvir napraviti takvim da ljude tjerate iz legalne u zonu ilegalnog posjedovanja oružja - kaže Benčić.
Napominje da problem s oružjem ne leži u zakonodavnom okviru već u "neefikasnom sprečavanju prodaje i posjedovanja nezakonitog oružja".
- To je ono što je problem. Podsjetit ću samo na priču Jutarnjeg lista u kojoj je vaš reporter u samo nekoliko dana na području Karlovca uspio kupiti kalašnjikov! Ja sam ostala šokirana činjenicom da je u Hrvatskoj to moguće. Ta priča ukazuje na to da se nedovoljno radi na razotkrivanju organiziranog kriminala i pojedinaca koji preprodaju nelegalno oružje. A to je jedna od ključnih funkcija MUP-a. A ako MUP-u treba dati više sredstava da se taj problem riješi, neka mu se da. Jer ako je novinar za par dana mogao kupiti kalašnjikov, onda do preprodavača isto tako može doći i policajac na "undercover" zadatku - kaže Benčić.
- Konkretan slučaj iz Karlovca ne mogu komentirati jer s njim nisam upoznat. Složio bih se da imamo problem s oružjem. Ne samo mi, nego je taj problem prepoznat i na razini Europske unije kroz ciklus politika suzbijanja ilegalne trgovine oružjem. To se tretira kao prioritet i na razini Unije, ali isto tako i na nacionalnom nivou. Enormni napori i sredstva se ulažu u tu borbu - kaže Popović.