‘BITSA MANIJAK‘

Rusi nakon 15 godina u javnost pustili snimku jezivog priznanja: ‘Da, ja sam ubio 61 osobu‘

Pičuškin je kazao da će ubojstva priznati javno na TV-u pa je policija organizirala lažnu konferenciju za medije
Aleksandar Pičuškin
 Panovalexey

Ruska policija po prvi puta je pokazala kako je namamila ozloglašenog masovnog 'ubojicu šahovske ploče' da javno prizna 61 ubojstvo, piše Daily Mail.

Da bi ga optužili, nedostajali su im snažni dokazi, no nakon uhićenja Aleksandar Pičuškin dao im je do znanja da će priznati svoj zločin ako mu se dopusti da se obrati javnosti putem televizije.

Nikad prije viđene snimke prikazuju konferenciju za medije organiziranu posebno za masovnog ubojicu, poznatog i kao Bitsa manijak, nazvanog po velikom parku u Moskvi.

No Pičuškin, kojemu je sada 47 godina, nije znao da je čitava stvar namještena.

Vidio je kamere i mikrofone vodećih ruskih kanala i vjerovao je da se sve emitira uživo na nacionalnoj televiziji.

No u stvarnosti, jedini ljudi koji su te 2006. godine gledali tu 'emisiju', bili su detektivi koji su željno očekivali njegovo priznanje zločina.

Smatralo se da je tema previše bolna za obitelji žrtava da bi mu se dopustilo da govori uživo na TV-u.

Šokantni snimak s lažne konferencije, koji je dosad bio pohranjen u policijskoj arhivi, prikazan je na kanalu NTV.

S lisicama na rukama rekao je: 'Bitsa manijak, kako me zovu, to sam ja. Zapravo, počinio sam 61 ubojstvo. Njih šezdeset sam ubio u parku Bitsa i jednoga u gradu. Većinu tijela sam bacio u kanalizacijske bunare. Zašto sam ih ubio? Ne znam. Bez ovoga za mene život nije imao smisla.'

Policija je ovo priznanje upotrijebila na suđenju na kojem je na kraju osuđen za ubojstvo 49 ljudi - od kojih su mnogi bili beskućnici - ali on je kazao da je ubiio još 11 osoba, što je brojka koju prihvaća i većina stručnjaka.

Njegov cilj bio je 64 ubojstva što je i broj polja na šahovskoj ploči.

Kasnije je u jednom intervjuu kojeg je dao iz najstrože čuvanog zatvora - iz kojeg nikada neće izaći - priznao da mu je svako ubojstvo donijelo 'ogromno zadovoljstvo usporedivo s orgazmom'.

image
Aleksandar Pičuškin
Maxim Marmur

No, u emisiji NTV-a također je istaknuto da je žrtva koju je Pičuškin napao i ostavio u kanalizaciji misleći da je mrtva, dala policiji njegovo ime i adresu nakon što je već ubio 24 osobe.

Da je tada uhvaćen, mnoge bi žrtve bile spašene.

Maria Viricheva je u veljači 2002. imala 18 godina kada ju je Pičuškin, nakon što se posvađala s dečkom, ugledao svu uplakanu i pretvarao se da je tješi.

Nagovorio ju je da pođe s njim u park. Dok su hodali, rekao joj je svoje ime i adresu, a ona je shvatila da živi blizu njega.

Rekla je: 'Vidjela sam otvorenu kanalizaciju. Pičuškin me uhvatio za kosu i počeo lupati glavom o željezni poklopac bunara. Kad sam shvatila da mi je krv prekrila lice i osjetila užasnu bol ... znala sam da me želi ubiti.'

Tada je pustila da joj tijelo padne u 25 metara duboki otvor kanalizacije.

Bila je ošamućena i gušila se, ali je nekako uspjela sjesti.

Čudom je mnogo sati kasnije uspjela podići poklopac šahta i pozvati u pomoć.

Odvezena je u bolnicu gdje je policiji dala ime i adresu napadača.

No, policajac - po imenu Kalašnjikov - nije bio zainteresiran za daljnje ispitivanje.

Obećao je da će njezinom dečku reći da je na sigurnom i zamoliti ga da joj donese odjeću, ali samo ako ona bude rekla da je slučajno pala u odvod.

Policajac Kalašnjikov je kasnije zatvoren zbog nesposobnosti.

Viši istražitelj Andrej Suprunenko je rekao: 'Jedini motiv koji je policajac imao za takvu reakciju je bilo to što mu se nije dalo raditi. Nije želio nikoga tražiti niti išta dokazivati. Da je ispravno postupio, Pičuškin bi već tada bio priveden. Tada ne bismo vidjeli više od pola ovih leševa.'

Maria - koja je u Moskvi živjela ilegalno bez odgovarajućih papira - nakon događaja je jako patila.

Dečko ju je ostavio, iako je nosila njegovo dijete, a također je slučajno u trgovini srela Pičuškina.

'Shvatila sam da moram bježati zato što je i on mene vidio. Htjela sam propasti u zemlju kako me ne bi vidio. Ali vidio me. Susrela sam njegov pogled. Požurila sam iz trgovine, otišla u svoj stan i za dva dana pobjegla otamo. Panično sam bježala da me ne bi našao i ubio.'

Bojala se otići na policiju koja ju je jednom iznevjerila, a bila je svjesna i da nema ispravne dokumente za život u Moskvi.

Rodila je zdravo dijete, ali je bila prisiljena dati ga na usvajanje.

Kasnije je 2006. dala iskaz protiv Pičuškina, te je u sklopu policijske istrage doživjela zastrašujući susret licem u lice s ubojicom.

Okrutni ubojica - kojemu Ruskinje šalju ljubavna pisma u zatvor - služi kaznu u arktičkoj zatvorskoj koloniji Polarna sova, za koju kaže da je pravi 'koncentracijski logor'.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. listopad 2021 00:03