Minuta nakon subotnjeg podneva. Začuo se tresak ulaznih vrata. Upravo je prestala zvonjava s crkvenog tornja u susjedstvu.- Sjeo je u plavi Caddy sina Ivana koji radi u Njemačkoj. Ja sam to sve gledao s terase. Držao je dva-tri papira u prozirnoj plastičnoj fascikli i stavio ih ispred sebe na instrument ploču. Onda je uzeo jedan taj fascikl pa pričao s njim. Onda je odložio taj papir pa izišao iz auta. Pa se vratio. Pa opet sjeo u auto i uzeo drugi papir i pričao s njim - opisuje Denis Jurić ponašanje svog prvog susjeda Branka Kolopera u subotnje podne.
Sve to ispričao je u subotu navečer i policiji koja je bila opkolila Vidike dok je još trajala potraga za četverostrukim ubojicom. - Bilo ih je svih vrsta, specijalna, interventna, kao u američkim filmovima. Čak su mi rekli da maknem auto jer bi moglo biti pucnjave - opisuje atmosferu Koloperov susjed. Gotovo fotografski zapamtio je ponašanje svog dugogodišnjeg susjeda za čije je poslovne probleme znao, ali nikad mu on o tome nije govorio. Nije ni čuo u subotu što govori dok je bio u autu, ali je po gestama zaključio da se nešto dramatično događa.
- Trajalo je to 15-ak minuta. Ulazio je, izlazio, uzimao papire pa ih odlagao. Prije nego što će sjesti u auto, vratima u prizemlju kuće zalupio je tako da sam ja mislio da je granata eksplodirala. Rekao sam supruzi: Branko nije dobro - priča nam Jurić. No, ništa nije slutilo na zlo, nikakvo oružje nije vidio.
Odmah povezao
- Sat kasnije čuo sam da je tamo kod hale bila pucnjava i odmah sam to povezao. Zadnjih mjesec dana baš je bio nekako čudan. Čuo sam često da se s nekim svađa, čula se vika, ali ne čuje se dobro - kaže nam Koloperov prvi susjed. I dok forenzičari pregledavaju kuću koja ima prizemlje i tri etaže, susjedi izviruju na balkone i gledaju sumnjičavo prema novinarima. Jedan od susjeda gleda s terase prema Koloperovoj kući, puši i tipka na mobitel.
- Nema se tu šta za reć' - odgovara i nastavlja tipkati u mobitel i otpuhuje dim cigarete. Sustanar iz kuće iza Kolopera proviruje kroz zelene škure balkonskih vrata. Mahnuli smo mu, ali je odmah zatvorio vrata i zamakao u kuću. Na suprotnoj strani ulice parkirano je vozilo jednog od Koloperovih sinova koji je došao iz Splita s djevojkom. Pred kućom je policijsko civilno vozilo i Laguna njegove majke, koja je u brakorazvodnoj parnici dobila drugu etažu kuće. Policajci odlaze, prvo interventni pa krimpolicija koja nosi fascikle.
Doznajemo kako je nekad pekara "U Matkola" radila dan i noć, bila obavezno svratište nakon diskoteka gdje se kupovalo još vruće pecivo i kruh. Nakon koncerta u Šibeniku jedne godine svratila je i Severina, dolazili su pjevači. Kuća je opločena kamenom, veliko je dvorište, ali vidi se da je u posljednje vrijeme zapuštena. Prijašnja trgovina koju je držao Branko Koloper sada je trgovina Studenca. Nekad uspješni obrtnik u nekoliko je godina doživio poslovni, privatni i, kad je sve išlo ka financijskom krahu, odlučio je presuditi ljudima za koje je smatrao da su za to odgovorni.
Ugovorio sastanke
Prelomio je u subotu. Kako smo doznali iz pouzdanih izvora iz istrage, Branko Koloper ugovorio je poslovni sastanak s Radojkom Danek i Tonijem Šparadom, vlasnikom tvrtke Sabirač, suprugom i ocem troje djece. Ubio ih je na mjestu. Nakon što je ubio troje ljudi, Koloper je svoj automobil ostavio na parkiralištu ispred poslovne zgrade i sjeo u Škodu Danekovih i krenuo prema Vodicama. U svom automobilu ostavio je mobitel. Krenuo je prema Vodicama, gdje je vjerojatno zakazao sastanak i Tediju Slamiću, koji ga je čekao ispred svoje trgovine.
U njega je ispalio više hitaca, sjeo u Škodu Karoq. Nekoliko je sati razmišljao što će učiniti. Policija je angažirala i pomorske snage jer Koloper ima i plovilo, pa su ga željeli spriječiti da pobjegne morem. Blokirana je njegova vila na Solitudu, ali i kuća gdje mu živi baka u mjestu Radonić. Policijske blokade s "dugim cijevima" bile su na svim ključnim točkama u gradu i na izlazima iz Šibenika. Koji ovakav zločin ne pamti. Nedjelja je, kiša sipi, prvo nailazimo u Starčevićevoj na mladića iz Zagreba koji istovara kruh i pecivo.
- Baš sam bio na Baldekinu kad sam čuo policijske sirene. Znam da je imao pekaru i da je bio poznat. Šokiralo me - kaže mladi Zagrepčanin. Umirovljenik Joško Stošić bio je u subotu 10 kilometara o Šibenika.
- Javile su mi kćeri što se dogodilo. To je novac u pitanju. Što mu je šunulo u glavu, nemam pojma - kaže nam Stošić i odlazi svojim putem. Mnogi Šibenčani nisu voljni komentirati subotnji zločin.
- Ovo je mali grad, svak svakog zna - kažu. Stajemo u Preradovićevoj 6, gdje su bili prijavljeni supružnici Danek, ali sad u stanu u prizemlju živi jedna od njihovih kćeri, a oni su se preselili u kuću koju su sagradili u Srimi. Neki susjedi odmah nam zatvaraju vrata, a susjed s prvog kata Jozo Jazvić malo je rječitiji. Kaže kako je ova zgrada na Baldekinu sagrađena prije 20-ak godina, a iz hodnika ulaza pogled nam puca na lik Dražena Petrovića na susjednoj fasadi.
- Znam da je Mario vojni umirovljenik, bio je u 113. brigadi, a Radojka je radila prije u Remontom zavodu. Bili su susretljivi, dragi ljudi - kaže nam. Radojka Danek bila je i gradska vijećnica HDZ-a. O njoj, kao i svim žrtvama, sve najbolje će vam reći brojni Šibenčani.
Ali, javio nam se u međuvremenu M. I. koji je dobro poznavao Kolopera. Priča u dahu:
- Njegova je hala prodana za ništa. Kako je ovaj Šparada već to mogao staviti na prodaju, a on nije kupac. Išli su ga sj... svjesno, a gospođa je trebala biti dobro nagrađena za to. Ovo traje dugo, dugo i nije to sve slučajno. Žao mi je njihove dice - kaže ipak na kraju. U modernoj višekatnici u Jelačićevoj na Šubićevcu živio je Tedi Slamić. Susjedi nisu susretljivi, tek jedna od njih kaže:
- Znam ga od rođenja, ali ništa vam ne mogu reći - odgovara susjeda iz druge zgrade. Makar neslužbeno? - pokušavamo je privoljeti: - Ni neslužbeno, jer ja radim u policiji - odgovara uz smiješak i odlazi.
Već u ponedjeljak moglo bi se znati nešto više o zločinu koji je potresao Šibenik. Do čega će istraga dovesti, otvoreno je pitanje.