U Hrvatsku je došao 2014. godine, nakon što se u Senegalu oženio s djevojkom iz Zagreba. Abi Seydi od početka svog boravka u Lijepoj našoj promiče kulturu zapadne Afrike kroz organizaciju Afro Badinya i manifestaciju Cro-Afro Convention, a uz to se bavi i plesom te vodi bend Toumaranke Orchestra.
Kako ste došli u Hrvatsku?
- Zbog ljubavi, oženio sam se s djevojkom iz Zagreba i nakon nekog vremena došao u Hrvatsku, svidio mi se duh zemlje i ljudi ovdje te sam odlučio ostati iako se moj brak raspao. Svejedno, jako sam zahvalan svojoj bivšoj supruzi na svemu što je učinila za mene i uvijek ću gajiti poštovanje prema njoj.
Jeste li ikad mislili da ćete živjeti van Senegala i Afrike?
- Oduvijek sam imao neki osjećaj da ću otići iz Senegala, želio sam našu zapadnoafričku kulturu podijeliti s drugima, a isto tako upoznati i druge kulture te običaje. Nisam doduše nikad ni pomislio da ću živjeti baš u Hrvatskoj. Prvi odlazak iz Afrike bio je zapravo u Španjolsku, ali to je bilo jako kratko, turistički.
Kako ste se prilagodili na vremenske prilike ovdje?
- Bilo je teško ispočetka, iako prvi put kad sam vidio snijeg, istrčao sam iz stana i trčao kroz njega dok je padao. Mislio sam si 'Hvala ti Bože na ovome, stvarno je prelijepo!'. Sličan osjećaj je kad u Africi pada kiša, tad smo svi presretni, jer znamo da će zemlja dobiti vodu, a to znači obilje voća i povrća.
Nedostaje li vam Senegal?
- Da, jako mi nedostaje, u Hrvatskoj sam već sedam godina i toliko nisam bio doma, jako mi nedostaje moja obitelj, jedva čeka da ih vidim.
Kako su vas ljudi prihvatili u Hrvatskoj?
- Ljudi su me ovdje prihvatili kroz moju kulturu, prihvatili su me jako lijepo, cijene to što im pružam svojom glazbom i plesom.
Od čega zapravo živite ovdje, što radite?
- Držim satove plesa, a tijekom sezone radim kao animator u jednom hotelskom kompleksu blizu Zadra. Tu je i glazba, ali ona ima svoje uspone i padove što se tiče financija. Ispočetka sam radio sve i svašta - od autopraonice do kuhara u restoranu.
Koja bi za vas bila glavna razlika između života u Hrvatskoj i Senegalu?
- Velika je razlika, u Senegalu je sve opušteno, ovdje nekad umirem od stresa, nekad pomislim da bih najradije otišao nazad u Afriku. Život u Europi je težak, sistem je krut i da budem iskren, nije dobro. U Africi svi misle da ovdje teku med i mlijeko, ali nije baš tako, teško je to objasniti ljudima koji to nisu vidjeli vlastitim očima i iskusili na svojoj koži.
Recite nam nešto o svom bendu Toumaranke Orchestra.
- Tijekom svog boravka ovdje, radio sam s mnogim bendovima, ali onda sam u dubini sebe osjetio da moram osnovati svoj bend. Tako je prije godinu dana nastao Toumaranke Orchestra. Toumaranke inače znači 'ljudi koji žive na ulici, koji nemaju priliku napraviti nešto od svoga života i osuđeni su na lutanje'. Zbog njih sam uzeo to ime za svoj bend. Sam pišem pjesme, teme su o tome kako preživjeti, kako bolje razumjeti jedni druge, kako vidim život ovdje u Europi... Trudim se da pjesme uvijek budu pozitivne. U bendu sam s još tri mlada glazbenika, pjevam i sviram bubanj.
Bubanj je vaš omiljeni instrument?
- Bubanj za mene ima duhovno značenje, svi u mojoj obitelji su glazbenici, moj stariji brat, koji sad već 15 godina živi u Austriji, kupio je trostruki bubanj (otac, majka i beba) i ostavio ga doma s drugim instrumentima. Uzimao sam taj bubanj i išao u šumu gdje bih svirao. S vremenom sam sve intenzivnije osjećao duhovnu dimenziju bubnja i nekako mi je dolazilo kako sve bolje i bolje svirati. Jednostavno nemam riječi za opisati bubanj kao instrument, to je kao neka medicina koja ti može dati puno radosti i sreće, ujedno je i jako tajnovit te svet.
A ples?
- Moj brat je profesionalni plesač i imao je bend koji se zvao Doman Doman, što znači 'polako polako'. Ja sam u to vrijeme išao u školu koja je bila dosta skupa i imali smo problema kako je plaćati. Imao sam 15 godina i plesao breakdance kao Michael Jackson, čak su me svi u šali zvali Michael Seydi. Nekako u to vrijeme i moj brat je uvidio da imam dara za ples te me prebacio u školu plesa. Tamo sam dosta napredovao iako sam zapravo ples oduvijek imao u sebi. Odmalena sam ga upijao od oca i brata.
Gdje se vidite za pet do deset godina?
- Svi mi imamo svoju misiju u životu, moja je da kroz glazbu i ples dam ljudima znanje da razumiju stvarnost u kojoj žive, a naša stvarnost može biti samo ljubav, život je ljubav. Zato ja pjesmom i plesom dajem tu ljubav ljudima.
