U početku dokumentarne serije "Allen protiv Farrow" imate dojam da ćete gledati odmjereno sučeljavanje dvoje životnih partnera čiji je raskid 1992. završio velikim skandalom. Smjenjuju se njihove izjave o početku i raskidu veze, no neobično je što Mia Farrow tu i tamo nastupa pred kamerama, a glas Woodyja Allena čujemo samo zahvaljujući ulomcima iz njegove lanjske audio knjige "Apropos of Nothing", koja se bavi tom temom.
Ništa slučajno, redatelji Kirby Dick i Amy Ziering (nominirani za Oscara za dokumentarac "Nevidljivi rat", o zlostavljanju žena u američkoj vojci) od starta su krenuli srozati kult nekoć jednog od najvažnijih američkih redatelja, predstavivši ga kao pedofila i lažova.
Glavni adut
Dio optužbi koje su iznijeli protiv njega prilično je legitiman, naime, rasvijetlili su - ili bar osporili - slučaj iz ljeta 1992. kad su Allena napali zbog seksualnog zlostavljanja 7-godišnje Dylan, dvije su odvojene komisije istraživale što se dogodilo i na kraju zaključile da se iz izjava maloljetne tužiteljice ne može sastaviti suvisla sudska prijava.
Čitav taj događaj imao je svoju uvertiru, naime, Mia Farrow je u proljeće te godine šokirano ustanovila da joj je životni partner (nikad se nisu vjenčali) fotografirao obnaženu Soon-Ji Previn, usvojenu kćer iz prethodnog braka s glazbenikom Andréom Previnom, i da im veza traje dosta dugo (po izjavama vratara njezine zgrade, Allen ju je sačekivao još dok je bila srednjoškolka).
Početkom kolovoza je pak uslijedila afera s pipkanjem Dylan, pomalo nevjerojatna, jer je Mia imala spremnu video kameru i snimila mucanje djevojčice o tome što se dogodilo, a da bi Allen tako nešto napravio kad je bio na "tankom ledu" zbog svog sada već obznanjenog odnosa sa Soon-ji, malo je tko bio spreman povjerovati.
Dvoje redatelja isturili su svoj glavni adut, sada već odraslu Dylan Farrow, ona se u međuvremenu udala i dobila kćer, koja vrlo artikulirano objašnjava u kakvoj se nezavidnoj poziciji nalazila dok su je kao curicu ispitivali (ukupno devet puta) i kasnije sumnjičili da je sve to izmislila na nagovor povrijeđene majke. Nesumnjivo, odrasla Dylan zvuči sugestivno, teško je samo tako otpisati njezinu ispovijed, a jedina je nevolja što joj stalno suflira njezin brat Ronan Farrow, biološki sin Allena i Mie Farrow, jedan od glavnih inicijatora hajke na producenta Harveyja Weinsteina (o tome je pisao u New Yorkeru, iako ga je preduhitrio New York Times), sudeći po njegovim nastupima - prilično iritantan tip.
Promjene odnosa
Serija ponekad nespretno manipulira podacima, naime, Moses Farrow, poput Dylan, usvojeni sin slavnog para, svojedobno je napisao pismo u kojem se odriče Allena, međutim, kasnije je promijenio mišljenje, tvrdio je da je to napravio na zahtjev Mie, pomirio se s usvojenim ocem i opisao odrastanje u obitelji Farrow kao svojevrsni horror. To se u filmu i ne spominje, budući da je Moses u njemu odbio sudjelovati, a bolje nije prošla ni Soon-ji, koja se u međuvremenu udala za Allena i ima s njim dvoje djece. Spominje se samo njezin prvi istup za medije, ali uz minimum podataka. Obitelj Allen je naprosto ignorirala redatelje, valjda su shvatili u kojem smjeru su se zaputili, tako da bi bolji naslov serije bio "Farrow protiv Allena".
Svatko tko je pratio slučaj, morao bi pogledati taj četverodijelni dokumentarac, koji na američkom HBO-u započinje u nedjelju, a vjerojatno će se nakon toga vrlo brzo pojaviti i na našem kanalu. Kao reklama za #MeToo pokret to je hvalevrijedan prilog, no zanimljivo je da je u njemu jedino Cate Blanchett, dobitnica Oscara za Allenov film "Jasmine French" (hrvatska inačica američkog originala "Blue Jasmine"), dobila priliku da kaže što misli: na pitanje novinara što ima reći o optužbama protiv Allena, hladno je odbrusila: "To je njihova obiteljska stvar."