Slavica (62) i Mijo (64) Karamazan iz Šumeće nedaleko od Slavonskog Broda izjasnili su se na početku suđenja na Županijskom sudu u Slavonskom Brodu da se ne smatraju krivim za ubojstvo Zorice Fadljević iz Sibinja, koja je zadnji put viđena 18.11.2019. godine u društvu s bračnim parom Karamazan, nakon čega joj se gubi svaki trag. Njezino tijelo do današnjeg dana nije pronađeno, iako su policija i HGSS tjednima pretraživali područja oko Slavonskog Broda i Šumeće, a ronioci korito Save.
No, sve je bilo bez rezultata. Riječ je o jednom od najmisterioznijih slučajeva u hrvatskom pravosuđu. Ipak, Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu smatra da ima dovoljno dokaza kojima mogu dokazati da su Slavica i Mijo usmrtili Zoricu, kojoj je tada bilo 47 godina, te potom njezino tijelo sakrili. Između ostalih i jedan trag krvi pronađen u automobilu Mije Karamazana.
- Slavica i Mijo Karamazan su 18.11.2019. došli u Slavonski Brod na prethodno dogovoreni sastanak sa Zoricom Fadljević. Slavica i Zorica sastale su se oko 17,30 sati kod kioska na glavnom ulazu bolnice i krenuli prema Strossmayerovoj ulici. Mijo se za to vrijeme kretao suprotnom stranom ulice dok nisu došli do parkiranog Renault Clija u Mijinom vlasništvu. Potom su se automobilom uputili na točno neutvrđeno mjesto i na neutvrđen način usmrtili Zoricu Fadljević te se riješili njezina tijela na nepoznat način - citirala je optužnicu tužiteljica Mirela Šmital.
Sastanak
Drago Fadljević, Zoričin suprug kazao je da ju je tog dana dovezao na parking bolnice te da je s nekih 70-80 metara udaljenosti vidio kada se sastala s nekom njemu nepoznatom ženom. Njih dvije su se potom udaljile, a on je ostao čekati.
- Nije je bilo neko vrijeme, prvo sam čekao, onda sam otišao u krug bolnice, tražio je, ali nije je bilo. Oko 22 sata sam zamolio jednog čovjeka da mi posudi mobitel i nazvao sam mlađu kćerku. Ona mi je rekla da je zvala mamu 5-6 puta i da joj se ne javlja. Druga kćerka je bila na poslu, a sin u Njemačkoj, odakle je došao sljedeće jutro. Potom smo sve prijavili policiji – rekao je Drago Fadljević, dodavši i kako optuženu Slavicu Karamazan ne poznaje te da ne zna je li to žena s kojom se njegova supruga sastala.
- Nikada je prije nisam vidio – kazao je.
Na upit predsjednice sudskog vijeća Mirjane Madunić o tome je li njegova supruga odlazila u Međugorje, odgovorio je potvrdno. Zadnji put to je bilo nekih mjesec i pol dana prije nestanka
- Nakon što se vratila, spomenula je neku ženu koja je u autobusu u povratku pravila probleme i nju stalno napadala. Kada su stali na jedno odmorište na janjetinu rekla joj je da će je gurnuti u tamo neku provaliju, a nakon što sam je pitao što je točno bilo i zašto ju je napadala, samo mi je rekla da ta žena nije normalna, da ne zna ni tko je ona ni zašto ju je napadala – ispričao je Zoričin suprug, dodavši i na pitanje Zorana Mataića, branitelja Mije Karamazan da Zorica nije imala zdravstvenih problema i da se nije liječila. Mataić je na to kazao da će obrana dokazivati drugačije.
Put u Međugorje
Zoričina kćerka Maja istaknula je da joj je majka jednom prilikom kazala da je tijekom jednog puta u Međugorje upoznala bračni par Karamazan te da je s njima ostala u kontaktu.
- Ne znam točno je li kontaktirala s oboma ili samo s jednim od njih dvoje. Nisam s njom pričala o detaljima tog njihovog poznanstva. Kazala mi je i da ju je neka žena htjela ošamariti kada su stali kod Jablanice, ali nismo o tome detaljno razgovarali, iako mi je bilo čudno da se tako nešto dogodilo. Što se tiče njezina nestanka, nema šanse da bi mama otišla od kuće da nam se ne javi. Bili smo svaki dan u kontaktu s njom i brat i ja kada smo na terenima. Pogotovo ne bi ostavila našu najmlađu sestru koja danas ima 16 godina. Samo želim znati gdje je naša majka. Izgubiti majku o ovim godinama jako je teško – nije mogla suspregnuti suze Maja Fadljević.
Za obitelj je posebno potresno bilo svjedočenje dr. Sabine Cviljević, liječnice o Općoj županijskoj bolnici Požega koja je govorila o svojoj intervenciji nakon što je u bolnicu iz požeškog zatvora dovezena Slavica Karamazan.
- Bila sam dežurna kada su dovezli gospođu Slavicu iz zatvora, nakon što je pokušala suicid s jednokratnim žiletom nanijevši si ozljede desne ruke te noge. Dosta je krvarila, bila je vrlo uznemirena, htjela je bježati, pa smo je morali sedirati, a kako su bile dublje porezotine pozvala sam dežurnog kirurga da obradi rane. Vikala je nerazumno i nepovezano, a stalno je dozivala ime: „Kristina, Kristina” i govorila je: „Ubio ju je, ubio ju je.” U tom trenutku o njoj nisam ništa konkretno znala. Bila je nesuradljiva, na pitanja uopće nije htjela odgovarati. Spominjala je krv, govorila: „Krv je bila svuda, bila je i na meni krv, on je rekao da je očistim. Uzela sam Sanitar i očistila. Reći ću svima da ju je on ubio!” Pitala sam je tko je Kristina, ali nije odgovarala. Nakon što smo je sedirali, prestala je vikati – kazala je Cviljević, što je Zoričinu obitelj rasplakalo.
"Nisi dostojna mog muža"
Svjedočila je i Ana Čičak, koja je bila na putu u Međugorje 18.10.2019., kada je prvi put vidjela Zoricu s kojom je bila u sobi. Zorica joj je, kazala je, ispričala da nosi sunčane naočale kako bi sakrila modricu.
- Kazala mi je da ju je udarila Slavica, vozačeva žena, kada su se prije sreli na Korzu, jer je Slavica mislila da je muž vara sa Zoricom. Poslije sam ja prešla u drugu sobu, a Zoricu sam ponovno vidjela na polasku iz Međugorja, kada joj je prišla Slavica i počela vikati na nju: „Kurvo, nisi dostojna ovog društva. Ustani, makni se odavde...” Svašta joj je ružno govorila, a svi ostali smo to gledali i nitko nije reagirao. Svi su šutjeli. Poslije sam u autobusu pričala sa Slavicom koja mi je rekla da je Zorica onakva i ovakva, da sa svakim ide, da je htjela biti s njenim mužem, ali da ipak nije, pa sam joj ja rekla: „Pa, šta te onda briga, šta se ljutiš.” Pitala sam je i zašto je istukla Zoricu, a ona je rekla da je nije istukla ona, nego žena drugog vozača, koja se isto zove Slavica. Meni je Zorica rekla da je to ova Slavica koja je s nama u Međugorju – kazala je Ana Čičak, dok je Vjekoslav Bošnjak, bivši poslodavac Mije Karamazana rekao da mu je jedan njegov radnik ispričao kako je Mijo na dan Zoričina nestanka, zatečen u garderobi kako se presvlači iz radne u civilnu odjeću, što je bilo čudno jer je radio do 15 sati i otišao kući. Kolega mi je rekao da je Mijo djelovao smušeno.” Odvjetnik Mataić je nakon rasprave kazao da je „ovo potpuno otvorena situacija.”
- Tijela nema, imamo jedan mali trag krvi koji ne upućuje da je to iskrvarenje koje može izazvati smrt. Smatram da je ovo jedinstven i vrlo dvojben slučaj, a vijeće će odlučiti kako će sve završiti. Mislim da ne postoji visoki stupanj izvjesnosti da su okrivljeni počinili djelo – rekao je Mataić.