ANICA TOMIĆ

Tko je žena koja se izborila da djeca u centru imaju siguran prolaz do škole: ‘Još nismo zadovoljni!‘

Desetak majki osnovalo je grupu i natjeralo gradske vlasti da s dizalicama skidaju sve što bi ljudima moglo pasti na glavu
Anica Tomić
 Darko Tomas/Cropix

Danas je prvi dan škole nakon zimskih praznika; većina će djece u školske klupe pohrliti s osmijehom. No neke će klince, a možda još više njihove roditelje, danas obuzeti veliki strah. Umjesto da putem do škole stvaraju uspomene za koje će tek kasnije shvatiti koliko su dragocjene, djeca koja pohađaju škole na zagrebačkom Donjem gradu spretno će i pažljivo zaobilaziti zloslutne policijske trake i nestabilne skele te gledati u visinu ne bi li uočili kakav prijeteći komad fasade.

Redateljica Anica Tomić pokrenula je inicijativu za osiguravanje sigurnog puta do škole djeci koja se obrazuju u Varšavskoj, Gundulićevoj i Ulici Izidora Kršnjavog. Pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje Ivica Lovrić obećao je da će se grad do nedjelje, jučer, sanirati.

Iako se u gradu ovih dana doista mogu vidjeti brojne dizalice koje saniraju štetu nastalu nakon potresa, Anica Tomić kaže: - Nismo zadovoljni. Bit ćemo onda kad nam ulice grada budu u potpunosti sigurne.

Iako priznaje neke pomake, redateljica Tomić govori:

- Radovi su za pohvalu, no nama se kao građanima i dalje čini da su neke zgrade opasne. Nadležni tvrde da su sigurne. Ako jesu, kao dokaz želimo ovlašteni potpis! Neka netko garantira za tu sigurnost - kaže, dodajući da se radi o životima djece o kojima ne bi trebalo biti pregovaranja.

Na sastanku je gospodinu Lovriću predala popis kritičnih ulica koje su ona i drugi roditelji detektirali kao opasne.

- Očekujemo hitnu sanaciju svih tih ulica, kao i zaštitne skele kao privremeno rješenje. Jasno je da se u četiri dana ne može učiniti što se trebalo učiniti odavno, pa ovom prilikom apeliram na gradske očeve da nas suoče s istinom o roku osiguravanja ulica, kako bismo mi kao roditelji odlučili na temelju toga što je najbolje za sigurnost naše djece - kaže redateljica.

image
CROPIX
image
CROPIX
image
CROPIX

Inicijativu za sigurne koridore pokrenula je na Facebooku.

Priključile su se i brojne druge poznate majke: Rebeka Lijak, Larisa Lipovac Navojec, Ida Prester, Jelena Veljača...

- Inicijativa je u mislima počela još nakon zagrebačkog potresa, ali s obzirom na proživljeni stres, sanacije privatnih objekata i lockdown, naprosto je nismo mogli provesti. Osobno sam sve to vrijeme razmišljala o sigurnosti grada i tome kako je potres prokazao koliko je on zapravo zapušten, kao neka stara osteoporotična osoba koju je prvi udar jako narušio, a drugi joj polomio sve preostale krhke koščice. Kada se dogodio tragični petrinjski potres i zatresao Zagreb, shvatili smo da zemlja živi svoj život, bez obzira na naše ljudske želje - govori redateljica Tomić.

Nakon tog drugog potresa, jedan prolazak kroz grad za nju osobno je bio toliko traumatičan da je instinktivno napisala status na Facebooku u kojem je rekla da pokušava pokrenuti inicijativu udruživanja svih škola Donjega grada kako bi se osigurao minimum sigurnosti za djecu.

- Ta je sigurnost, uostalom, propisana i Ustavom RH i Konvencijom o pravima djeteta. Post se vrlo brzo počeo dijeliti i umnožavao se broj roditelja koji dijele iste brige. Kako sam vidjela da je broj roditelja ogroman, s drugim sam majkama krenula u brzo djelovanje - priča redateljica. Nabraja nam tko se sve uključio: majke i arhitektice Kristina Vlainić i Lea Pelivan, koja je ujedno profesorica na Arhitektonskom fakultetu, zatim Petra Švarc, profesorica i novinarka koja je postala administrator grupe i peticije, Nataša Ostojić, pravnica koja je pisala prvi draft verzije zahtjeva koji idu prema Gradu, Ana Franić Božić koja je zadužena za PR... Sve su se one, radi lakše komunikacije, okupile u grupi "Za sigurniji centar Zagreba!", a do danas im se pridružilo gotovo dvije tisuće istomišljenika. - Odmah po osnivanju grupe napravile smo i peticiju, koja je u četiri dana dosegnula više od 2600 potpisa - kaže redateljica i dodaje da ih je podržao i niz drugih majki i očeva iz svih škola, među kojima ima arhitekata, građevinara i statičara, pa i danas pomažu konkretnim savjetima i sugestijama.

- Nakon otvaranja grupe dobila sam i poziv od Petra Paradžika, predsjednika gradske četvrti Donji grad, koji je rekao da u potpunosti podržava inicijativu: jer grad je nesiguran - prisjeća se redateljica.

Ubrzo su pozvani na sastanak s predstavništvom Grada, na kojem je Tomić govorila u ime roditelja.

- Napomenula sam kako ne pripadam ni jednoj stranci i da ovo naprosto mora biti nadstranačko pitanje. Od onog što smo tražili jest plan osiguravanja sigurnog kretanja pješaka na svim gradskim ulicama te obaveznu izradu zaštitnih konstrukcija ili zaštitnih skela za zgrade ispred kojih je to nužno, također transparentno predočenje sve dokumentacije pregledanih zgrada od za to zaduženih osoba - statičara i inženjera građevine, a dugoročno transparentan plan kojim će se garantirati protupotresno ojačavanje svih odgojno-obrazovnih institucija u gradu Zagrebu, od vrtića, preko osnovnih i srednjih škola, do visokoobrazovnih institucija. Sigurnost mora biti u temeljima jedne pravne države - smatra Tomić.

image
CROPIX
image
CROPIX

Ona je, inače, bila i jedna od pokretačica inicijative #spasime, koja je također krenula na Facebooku i pretvorila se u opipljivu akciju; rezultirala je najprije prosvjedom, potom promjenom određenih zakonskih regulativa, a onda i istoimenim novčanim fondom, koji postoji i danas.

- U strukturi su ove dvije akcije slične, ali sadržaj je djelomično različit, iako ih povezuje sigurnost i briga za drugoga. Obje su pokrenute preko statusa na Facebooku i obje su u kratkom vremenu postale medijski i politički relevantne. No da pojednostavimo, briga za drugog počinje od nas samih, a obje inicijative u srži imaju elementarne temelje prava na siguran i dostojanstven ljudski život. Vlast je tu da nam to osigura, ona je izabrana od nas da poštuje naše želje i prava, a ne da mi slijedimo njihove - oštra je redateljica.

Kada smo se već dotaknuli akcije #spasime i fondova, treba spomenuti da je Solidarna nakon potresa u Petrinji otvorila i fond 5,5. Ljudi su često s nepovjerenjem gledali prema institucijama kao što je Crveni križ ili se opirali donacijama državnom proračunu. Fond 5,5 bio je najčešća alternativa.

- Nepovjerenje je uvijek posljedica dugogodišnjih grešaka za koje nitko ne preuzima odgovornost. Odgovornost je kad staviš na kocku cijelog sebe i pritom ne gledaš vlastiti interes. Po mojem mišljenju, problem nije pogriješiti, problem je zatajiti grešku ili lagati da je niste učinili - kaže Tomić pa nastavlja:

- O državnom proračunu ili Crvenom križu ne mogu suditi jer nemam provjerenih informacija, ali mogu svjedočiti o Zakladi Solidarna s kojom surađujemo kroz #spasime i zajednički fond, i javno reći da su ljudi koji ga vode visokomoralni i pošteni i da vrhunski, pošteno i plemenito vode i zakladu i fond #spasime. Slučajevi žena i dječice koji dolaze u fond su toliko tužni da si čovjek pomisli, gdje i kad je nestao Čovjek? I onda kad razmišljam o svim tim nepravdama, sve mi je jasnija ničeanska misao da je bog mrtav, ali samo zato što si je čovjek umislio da je bog - govori.

image
CROPIX
image
CROPIX

Jasno je da je aktivno civilno društvo važno za funkcioniranje svake države. No smatra li Anica Tomić da je normalno da važna pitanja poput sigurnosti djece i zlostavljanih žena u Hrvatskoj najglasnije povlače upravo umjetnici, glumci, redatelji, glazbenici..., a ne političari i institucije?

- Nemam odgovor na pitanje zašto javne osobe pokreću akcije, ja se osobno ne osjećam ni javnom ni bitnom, a sve što radim kroz inicijative i kazališne predstave jest zbog toga da mi jednoga dana moja djeca ne kažu - majko, i ti si kriva, kako si nam mogla ostaviti ovakvu zemlju? Jednom davno mi je veliki pisac i prijatelj Bora Ćosić na moju misao da ću napustiti zemlju rekao - ali ako svi otiđu, tko će ostati? I da, trebamo ostati i težiti društvu u kojem će se poštivati razlike, u kojem će se njegovati empatija i solidarnost, u kojem ćemo aktivno dijeliti s drugima ako imamo više, u kojem se neće pričati o političkim aferama, nego o umjetnosti, glazbi, književnosti, sportskim uspjesima i našim briljantnim znanstvenicima. Mene zanima takav svijet, ovaj s kojim se trenutačno borimo je dosadan, nema ideala, ili kako bi Valéry rekao, kad nemate mašte onda vas uzme neka dosadna ideologija ili jednoznačni principi, e od tamo se mora bježati i protiv toga se treba boriti - govori.

Osvrće se i na političare.

- U mojem idealnom sustavu vrijednosti čovjek koji dobije vlast mora osluškivati svoje građane, služiti im i pokušati učiniti njihov život boljim. Osobno smatram da moć kvari ljude, pa se očito događa da mnogi od njih kad dođu na vlast pomisle da su bolji od svih nas, i tu počinju problemi. Sasvim razumno bi bilo da se političari voze javnim prijevozom i biciklima, da nemaju povlaštene plaće i statuse i da svojim djelovanjem budu uzor svima nama, no to su moji ideali, koje će možda dočekati moji praunuci. Do tada ću svakako težiti da zajedno pokušamo prokazati na ono što je istina i što su vrijednosti, a na njima je da zaključe da moderna politika nije monologiziranje i međustranačko natjecanje, nego djelovanje i osluškivanje ljudi. Snažan ste političar i vlast onoliko koliko su vam sigurni oni najkrhkiji u vašem društvu - djeca, žene, starija populacija, osobe s invaliditetom i svi ugroženi - kaže redateljica, dodajući da takvih političara u ovoj zemlji ne vidi, ali vidi "mnogo visokopozicioniranih taštih natjecatelja u areni koji uživaju u funkcijama i moći koju im one daju".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
01. veljača 2021 17:03