Kad ujutro ustanem iz kreveta, prvo pljunem na njega. Ne volim krevet. On te vuče.
Najgora je mirovina, treba imati obaveze.
Cijeli život ustajem u 4 sata, navikao sam tako otkad sam radio. Proveo sam 36 godina u telekomu, a poslije sam se bavio trgovinom. Prvo sam imao voćarnu u Sloboštini, a onda mjesto na utrinskoj tržnici. Bitno je da imam razlog za ustajanje, kaže mi kao iz topa odmah na početku Taljat Selmani (83), poznatiji kao deda Toni.
Medijska je zvijezda postao prije dvije godine kad su ga u televizijskoj anketi pitali o gripi, a on je uvjereno izjavio da ona ne postoji te naredio gledateljima u kameru: 'Vježbaj, p**da ti materina!'.
Budući da je nestao iz medijskog prostora, odlučila sam ga potražiti, u vrijeme pandemije koronavirusa, da vidim jesu li njegove epidemiološke mjere i dalje tako jednostavne. Moram priznati da je ostao dosljedan. Dočekao nas je na Bundeku gdje je bio već oko 8 sati i marljivo vježbao. Puhao je prilično neugodan vjetar zbog kojeg sam žalila što nisam ponijela kapu, ali njemu nije smetalo ništa. Kući se, kaže mi, ne voli puno zadržavati. Izlazi uvijek, bez obzira na vrijeme.
- Kakva kiša, snijeg, vjetar, ništa mi ne smeta! U mom kraju od rođenja se gledalo tko je jači. Ne tko je pametniji, nego tko je jači - govori.
Dok smo razgovarali, veselo je radio zgibove, rastezao se, koristio dječje sprave za najraznolikije vježbe.
- Na tabli piše da vježbati smiju samo stariji od 12 godina. Ja imam 13 - smije se neumorni umirovljenik.
"Štrikovi, sprave, ma sve"
Mislila sam da će se barem uspuhati, ali - ništa. Deda Toni očito je fenomen prirode. Zaključujem da ga je kao takvog u nekim stvarima možda i dobro poslušati. Kaže da je za vječno zdravlje najvažnije biti zdrav u glavi.
- Svi ćemo umrijeti od starosti, ali dok si živ - budi živ, poštuj to. Ne kukaj, na vuci se po doktorima. Vježbaj, zlato moje! Ne treba samo hodati, nego treba trčati, skakati, raditi na spravama, štrikovima, gore-dolje, ma sve - nabraja mi.
Kad ujutro ustane, odmah vježba u sebi mrskom krevetu, izmasira se, posebno tabane i ruke. Ležeći na leđima vozi bicikl. Ne umiva se ovlaš s dva prsta, nego se skine do pojasa i cijeli umije hladnom vodom. Bacili su mudri, govori, treba ih sve otjerati od sebe.
- Ujutro prvo popijem jednu travaricu, malu, ne pretjerujem. Onda odem na kavu. Sad to, nažalost, nije to, ovako s nogu, ali proći će - kaže. Doma se nikad ne zadržava puno, sad kad ne rade kafići i restorani, šeće satima, stalno je negdje. Masku, iako se korone ne boji, stavlja u autobusu, tramvaju, svuda gdje je propisano.
Za svoju odličnu liniju nema neki poseban recept, jede umjereno, ali se nikad ne štedi ako nešto voli. Nikad nije pušio niti bio pijan.
- Popijem dingač, ali iz gušta. Uvijek kažem, popij i pojedi što ti hoće duša. Važno je slušati samog sebe.
Meditira u prirodi, kaže da je važna ravnoteža uma i bit ćemo vječno zdravi.
- Nemoj piti tablete, glava te boli, a ti ju stisneš, izmasiraš dobro!
Muzika, veselje i izlasci
Slično radi i s crnim mislima.
- Boga mi, čim nešto loše pomislim, isti čas promijenim mišljenje. Ne pomaže mi. Gle, ako si zdrav u glavi, nema korone. Ne postoje bolesti. Sve dođe tamo gdje se plašiš. Lav neće doći ako ga hrabro gledaš. I s bolesti je tako - uvjeren je.
Obožava muziku, veselje, izlaske. Žao mu je mladih koji su sada za to zakinuti. On je, kaže, proveo divnu mladost. Među prvima je imao Mini Morris u bivšoj zemlji.
- Dotjerivao sam se, izlazio, uf, kako sam volio izaći, posebno sa ženskim prijateljicama. Sad nema ničega. Ne možeš ni pojesti pizzu na miru. Neki dan sam otišao sa suprugom na kavu i kao beskućnici smo je popili na Zrinjevcu na klupi - žali se.
Cijepiti se ne planira. Kaže da se on cijepi prirodom i vježbom.
- Ja hodam i gledam oko sebe, uživam. Toni se u mlađim danima bavio manekenstvom. Radio je reklame za Varteks,
Kamensko, bivši Interkontinental, Pitralon te razne prehrambene proizvode. U to vrijeme nisu postojali agenti, nego su modeli, kako nam kaže Toni, sami sklapali poslove u zagrebačkim kafićima. A on je uvijek držao do svog izgleda.
- Navečer bismo se sredili, obukli najbolja odijela i zaputili se na glavna šminkerska mjesta. Većinom smo išli u kafić Čarli. Tamo bismo se pokazali i razni direktori su nam prilazili i pitali želimo li reklamirati njihove proizvode - prisjeća se Toni.
Rajski život
U mlađim danima surađivao je s hrvatskim modnim kreatorom Josipom Rikardom Gumzejom, modnom kreatoricom Tihanom Harapin Zalepugin, a imao je i nekoliko nastupa u filmu te na televiziji. Što se tiče modnih odabira, uvijek je preferirao odijela i kapute. Imao je sobu u hotelu Dubrovnik u koju je odvodio lijepe žene. Rajski život, govori mi nostalgično. No, navodi, sve je to bilo prije braka. Oženio se s Nazlijom, crnkom deset godina mlađom od njega, za koju kaže da je bila najljepša cura na svijetu. Imaju sina Sejdina i unuka. Tonija njegovi doma ne prate toliko u životnoj filozofiji.
- Znate kako to ide, najbliži te najmanje slušaju.
I danas ga prolaznici često prepoznaju na cesti i žele se slikati s njim. Neke žene ga i čvrsto zagrle, smije se vragolasto.
Supruga je, priznaje, ljubomorna.
- Ne pitajte, nema veće ljubomore. Onda ja šutim. Tako je najbolje - kaže mudro. Dodaje da je njegova žena živjela kao carica, puno su toga imali.
- A sad, što je tu je. Godine svakoga stignu - zaključuje.
Život na 18. katu
Umirovljenici su svoje proživjeli, smatra, sad je vrijeme na mladima. Iako mu se čini da bi mogli biti malo borbeniji.
- Ponekad mislim da bi bilo bolje umjesto da mi penzići pljujemo jedni po drugima u tramvajima i vozamo se često i bez cilja, da nas pošalju u minska polja. Evo, ja bih bio prvi. Bar neka korist - govori mi kroz smijeh. Znam da se šali jer definitivno nije tip koji bi svoj život dao tako lako. Vijesti gleda, ali ne dopušta da ga uzrujaju.
Otkriva mi da ipak ima nešto što je i njega poljuljalo, a to je potres. Živi, naime, na 18. katu u Mamutici u Travnom.
- Imam terasu. Pečem roštilj vani, sunčam se, nikome ne smetam, vidim cijeli svijet. A kad je ovo došlo, to je bilo nemoguće. Ljuljalo je gore-dolje. Da je bilo što, snađeš se, rat, siromaštvo, ali protiv toga nema. Ali to vam je kao sve u životu, što je dobro, to je malo i loše, što je loše, ima i dobrog - zaključio je.
Na rastanku sam ga pitala kakav mu je plan za dan. Kaže, nema ga, vidjet će gdje ga put odvede.
- Prvo idem naći neki kolač, zaželio sam se slatkoga. Valjda tu ima neka slastičarna koja radi - nasmijao se.