Damir Kedžo nije naš jedini pjevač koji zbog više sile nije uspio zapjevati na Eurosongu. Dok je Kedžu u planu da glazbeno zabljesne na najpopularnijem europskom muzičkom festivalu omeo koronavirus, njegovu splitsku kolegicu u tome je spriječio drug Tito. Točnije, obilježavanje pete godišnjice njegove smrti.
- Bilo je to 1985. godine na Jugoviziji održanoj u Splitu, natjecanju na kojem sam nastupila s glumcem Josipom Gendom i izvela pjesmu ‘Pokora’. Osvojili smo publiku, ali i srca žirija koji nam je dodijelio prvu nagradu, koja je podrazumijevala odlazak na Eurosong. Možete misliti koliko mi je to tada, kao 25-godišnjoj pjevačici, značilo! Jer, premda sam ja u mladosti bila rockerica, Eurosong je svima nama glazbenicima uvijek bio interesantan u smislu idealne odskočne daske za daljnju karijeru. Uz to, kako sam 1984. izašla iz grupe Stijene i počela solističku karijeru, bolji vjetar u leđa nisam mogla ni sanjati. Već sam počela razmišljati koju ću ‘veštu’ imati u Göteborgu, gdje se Eurosong te godine održavao - prisjeća se Zorica.
Međutim, nije sve išlo po planu. Dan Eurosonga bio je sve bliže, no Zorici i Gendi nitko se od domaćih organizatora nije javljao.
- Onda smo nekako preko teških veza uspjeli saznati da neće biti ništa od našeg odlaska na Eurosong zbog obilježavanja pete godišnjice smrti Josipa Broza Tita. Naime, Eurosong se održavao 4. svibnja 1985., točno na petu godišnjicu Titove smrti, pa se u cijeloj bivšoj državi taj dan obilježavao kao dan žalosti. Kako dan žalosti podrazumijeva prilagođavanje televizijskog i radijskog programa, nikakvo pjevanje i glazbeno nadmetanje nije dolazilo u obzir - govori Zorica, koju pitamo kako je to podnijela.
- Teško, kako ćeš podnijeti? Ali, to su bila drugačija vremena, teško da će to razumjeti današnje mlađe generacije. Niti smo se mi usudili nekog službeno pitati što je s našim Eurosongom, niti nam je netko službeno rekao ‘piši kući - propalo’. Nije dolazilo ni u obzir da Genda i ja sad nešto talambasamo po novinama. Osim što mi na to nismo ni pomišljali, nije bilo medija u bivšoj državi koji bi se takvo što usudio objaviti - kaže pjevačica, koja je tako ostala bez prilike da svoj raskošni talent pokaže pred Europom.
- Taj nerealizirani Eurosong danas mogu ubrojiti u tri svoje propuštene prilike za ostvarivanje inozemne karijere. Jer, zvali su me u London, New York i München. Recimo, u Njemačkoj sam trebala raditi za englesko tržište, pod imenom Aurora. Ali, trebala sam kao Aurora i živjeti tamo, a to nisam htjela jer sam procijenila da mi takav način života ne bi odgovarao - priča nesuđena Aurora, koja se na Dori nakon ‘Pokore’ za Eurosong natjecala još pet puta.
- Tako je valjda trebalo biti, a ja danas ne žalim za tim tzv. propuštenim prilikama. Jer premda ‘Pokora’ nije bila moja karta za Eurosong, na snimanju te pjesme upoznala sam Joška Banova. Poznavali smo se i prije, onako iz viđenja. Ja sam bila mlada, nadobudna i neozbiljna rockerica, a on je bio eminentni glazbenik. No sve se to okrenulo te 1985. godine, kada smo zajedno počeli raditi na pjesmi ‘Pokora’. Kroz zajednički smo se projekt zbližili i bolje upoznali. Ja sam tada kao 24-godišnjakinja zaključila da ima nešto u tom pet godina starijem Jošku. I stvarno nisam pogriješila - kaže Zorica, koja je s Joškom ove godine proslavila 33 godine braka.