SINIŠA RODIN

‘Ja sam jedini hrvatski sudac na Sudu Europske unije, ali nam još nije došao ni jedan predmet iz Hrvatske’

Siniša Rodin, bivši profesor europskog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu, prije godinu dana imenovan je sucem Suda EU u Luksemburgu i od tada je sudjelovao u donošenju 47 sudskih odluka, a u 11 je bio sudac izvjestitelj
 Ranko Šuvar/CROPIX

Siniša Rodin je jedan od najkvalitetnijih hrvatskih kadrova na visokoj dužnosti u Europskoj uniji. On je sudac Europskog suda, čije je sjedište u Luksemburgu, a to je najviša sudska instanca u Uniji. Europski sud nije isto što i Sud za ljudska prava, koji se nalazi u Strasborugu. Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu nije tijelo EU, nego jedne druge međunarodne organizacije, Vijeća Europe, i između postoje značajne razlike. Pred Europski sud za ljudska prava predmeti dolaze nakon što je stranka već iscrpila pravni put u svojoj državi i izgubila spor pred nacionalnim sudom, a Europskom sudu u Luksemburgu stranke se obraćaju dok spor još nije okončan.

- To znači da stranke, ovisno o odluci našeg suda, u slučaju za njih povoljnog ishoda ostvaruju svoja subjektivna prava u, da tako kažem, živom sporu - pojašnjava dr. Rodin.

Iako najtiša, najmanje oglašavana, Rodinova pozicija usporediva je, po ugledu i poziciji, s onom povjernika Mimice u Bruxellesu ili Nevena Matesa u Revizorskom sudu EU (koji pak uopće nije sud, nego glavna revizija).

Složeni postupak

Suci Luksemburškog suda biraju se u složenom postupku koji se djelomice provodi u državi članici koja suca nominira, a djelomično u Bruxellesu. Siniša Rodin nominiran je preko javnog natječaja, a u Bruxellesu ga je Odbor 25, skupina pravnih eksperata, propitivao o njegovu životopisu i objavljenim radovima. Tek kad ga je nakon višesatnog razgovora taj stručni odbor potvrdio, imenovali su ga predstavnici država članica i inaugiriran je na posebnoj ceremoniji.

Do imenovanja na mjesto suca Europskog suda Siniša Rodin bio je profesor europskog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Mi nemamo mnogo ljudi koji dubinski i strukturno, teorijski i praktično, poznaju Europsku uniju, koji bi imali tu golemu strukturu u glavi, i to sistematizirano i posloženo, ali ipak radno, tako da to znanje nije uprazno.

To znači da Rodin razumije velike političke pomake te - kolokvijalno rečeno i koliko se to može reći - kamo ide EU, što će biti s Unijom, a poznaje i njezine pojedinačne politike. Dakako, prvenstveno poznaje i europsko pravo. Studirao je u Zagrebu i Americi, magistrirao u Americi na sveučilištu Michigan u Ann Arboru - gdje se na fakultetima odlično studira EU, bio je gostujući profesor i predavač na Cornell Law School koji se ubraja u Ivy League sveučilišta. Kad piše, bilo na engleskom ili hrvatskom, vrlo je jasan, kad govori, nije pretenciozan, ali svako toliko kaže nešto originalno, osvijetli predmet razgovora iz neočekivanog ugla. Nažalost, suci imaju ograničenja zbog čega moraju u komunikaciji s javnošću biti suzdržani. Rodin nije jedini hrvatski sudac u Luksemburgu. Tamo je još i Vesna Tomljenović, koja je na to mjesto izabrana s profesorske pozicije na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Ona je sutkinja na tzv. Općem sudu, a Rodin na tzv. Sudu.

Naime, Europski sud sastoji se od tri suda: to su Opći sud, Službenički sud (rješava sporove između EU i službenika institucija uz sporove iz radnog odnosa) te Sud. Dobro, još treba zapamtiti da se taj Europski sud (a pod njim obično mislimo Sud, gdje je Rodin) vrlo često naziva Luksemburški sud ili Europski sud u Luksemburgu. Imena, svi priznaju, izazivaju zabunu, ali nema šanse da će se išta mijenjati, tako da ih treba zapamtiti.

Dr. Rodin kaže da, iako su usporedbe nezahvalne, nadležnosti Suda mogu se usporediti s nadležnostima kakve u državama članicama imaju vrhovni i upravni sudovi, a djelomično i ustavni sudovi. Mogu se pronaći i određene paralele s međunarodnim sudovima, primjerice, kada odlučuje o sporovima između država članica i institucija EU.

Važne presude

“Naše presude važne su za institucije EU budući da se njima određuje međusobni odnos između Europske komisije, Vijeća i Europskog parlamenta. Tu se pojavljuju pitanja nadležnosti za donošenje određenih kategorija propisa ili ovlasti u međunarodnim odnosima EU. U tom dijelu naše nadležnosti djelujemo slično ustavnim sudovima i oblikujemo institucionalni, možemo reći ustavni poredak Unije.”

“Isto tako, naše presude imaju utjecaj na razgraničenje nadležnosti između EU i država članica, pa na taj način oblikujemo i ono što bi neki nazvali europskim federalizmom ili supranacionalnim ustrojstvom.”

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. svibanj 2022 19:19