OMILJENI KLUB HRVATSKE ELITE

‘NK Kustošija nije Dinamo ni Hajduk, ali za nas igraju Todorić, Ivanišević, Šimići, Šokota...’

    AUTOR:
    • Predrag Žukina

  • OBJAVLJENO:
  • 01.12.2013. u 16:02

Na nogometnom terenu u zapadnom dijelu Zagreba stasaju nogometaši koji već imaju poznato prezime. No, oni kroz školicu, Zagiće, Limače, pionire i kadete tek trebaju doseći uspjehe svojih roditelja

Da nije nekog čudnovatog spleta okolnosti, da se nisu “poklopile zvijezde”, Nogometni klub Kustošija bio bi samo jedan u nizu običnih i ni po čemu posebnih niželigaških hrvatskih nogometnih klubova.

Zahvaljujući nizu koincidencija, zbog fizičke pozicioniranosti u centru hrvatske metropole, zbog entuzijazma i ljubavi klupskog predsjednika Vladimira Babića, zbog više desetljeća dugog kvalitetnog rada s djecom, NK Kustošija postala je utočište nasljednika brojnih, bivših i sadašnjih hrvatskih sportskih zvijezda.

Kustošija je, naime, klub u kojem svakodnevno treniraju desetogodišnji Roko, osmogodišnji Viktor i šestogodišnji Nikolas našeg proslavljenog reprezentativca Darija Šimića. Tu je i šestogodišnji Emanuel velikog tenisača i osvajača Wimbledona Gorana Ivaniševića, kao i Tomas Šokota, sin Tome Šokote, također desetogodišnjak.

Sportski geni

Riječ je o pravoj maloj galeriji budućih nogometnih asova, naravno, pokažu li ti klinci u godinama koja dolaze barem dio nogometnog i uopće sportskog talenta kakvim su im bili obdareni očevi. No, nije to sve, osim spomenutih klinaca, u klupskim je odajama kao u svojoj kući i devetogodišnji Karlo Šurbek, unuk proslavljenog stolnoteniskog asa Dragutina Šurbeka, tu su i Antonio i Leon (2006. i 2008. godište), sinovi kapetana Cedevite Marina Baždarića.

Iako nema takvu sportsku pozadinu, jedan od mladih celebritija u Kustošiji je i mali Ivica, unuk Ivice Todorića, predsjednika i vlasnika Agrokora, najveće privatne kompanije u Hrvatskoj. Ne tako davno, Todorić je s ponosom pokazivao slike svog unuka u dresu Kustošije, pričajući o općenitoj opravdanosti ulaganja u sport zbog dobrobiti djece.

Ako je Dario Šimić sva tri svoja “bisera” dao na čuvanje Kustošiji, ako su to napravili i ostali spomenuti velikani hrvatskoga sporta, pa i jedan od najbogatijih Hrvata, očito je da u Kustošiji postoji nešto posebno. Začudo, ne postoji neki posebni recept, nema nikakve tajne. Potvrdit će to najbolje Dario Šimić, koji je Kustošiji “dao” tri svoja muška potomka:

- Moji su dečki u Kustošiji, imaju deset, osam i šest godina. Kustošija je klub koji je fizički najbliži centru grada, nama je najbliže, a osobno mislim da djeca trebaju trenirati tamo gdje im je najlakše doći. Tek kasnije, ako imaju i dalje želje i volje, naravno i talenta, tek tada trebaju ići u neki renomiraniji klub kao što su Dinamo, Zagreb, Lokomotiva... Ovdje se najbolje radi s djecom, mogu biti uzor mnogo većim klubovima, i zato imaju veliki broj mališana, njih preko 300. Osim toga, za one koji razmišljaju ambicioznije, ovdje djeca u svojim kategorijama imaju velike rezultatske uspjehe, naravno, na području grada Zagreba. No, to mi nije najvažnije, važnije je da klinci uživaju, da se bave sportom, razvijaju, socijaliziraju. Nogomet je metafora života, kroz njega djeca nalaze svoje mjesto pod suncem.

Identični su razlozi na isto mjesto doveli najmlađeg Šurbeka. Karlo Šurbek je sin starijega sina proslavljenog stolnotenisača:

- Unuk mi “nije normalan”. Dečko je toliko u tom nogometu da ga živi 24 sata. Vratar je, i s tom svojom loptom doslovno spava, kao što sam ja nekad spavao sa stolnoteniskim reketom. Hoće li biti jednog dana vrhunski vratar, najmanje je važno, primarno je da trenutačno uživa...

Marino Baždarić vjerojatno bi bio sretniji da sinovi idu njegovim stopama i igraju košarku. No, i nogomet je odličan:

- Uoči prošle školske godine klinci su mi rekli da žele igrati nogomet. Mali mi ide u srednju školu s Darijevim Viktorom, i tako smo saznali za Kustošiju, uvjeravali su nas da je to najbolje mjesto za djecu. Mi živimo na Trešnjevci, 15 minuta vožnje autom do kluba. Probali smo, vidjeli smo da klinci imaju najbolje uvjete, i tako smo i ostali. Prezadovoljni smo time što se druže i napreduju. Za svakog je roditelja najvažnije da je dijete sretno, a s mojima je to zaista slučaj. Nažalost, malo sam s dečkima u Kustošiji pa zasluge za njihovo treniranje 99 posto ide na račun moje supruge. S obzirom na moje obaveze, ona ih uvijek vodi na trening. Teško joj je i naporno, no za dobrobit djece ništa nije teško, rekao je Baždarić “senior”, koji je ipak gledao nedavni turnir na kojem su klinci pozirali u društvu roditelja.

Šimići prednjače

Školica, Zagići, Limači, mlađi pioniri, pioniri, kadeti, juniori, to su svi prepuni pogoni Kustošije koja malo, pomalo radi pravi nogometni i sportski centar.

- Bili smo prije u Dinamu, ali došli smo u Kustošiju i nismo požalili, rekao je nekadašnji reprezentativac Tomo Šokota...

Davor Dodig trener je najmlađih klinaca, takozvane “školice”, u kojoj su nasljednik “dinastije” Todorić, Ivanišević junior, mlađi Baždarić...Trener s Uefinom licencom, kao i uostalom svi treneri u klubu. On je pojasnio kako stvari u Kustošiji funkcioniraju:

- Djeca poznatih kod nas ni po čemu nisu posebna, osim ako su zaista dobri. A neki jesu, dva Šimićeva klinca prednjače u svojim generacijama, mali Todorić bi mogao biti pravi igrač jednog dana. To što su oni djeca poznatih, nama ništa ne znači; ja osobno klince samo vodim, a njih međusobno puštam da biraju vođe. Nema protekcije, nema privilegija, nama su sva djeca jednaka. Posebno sam ponosan jer sam osobno ustrojio ovu školicu u koju dolazi sve više djece.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Izdvajamo