‘Životinje stvaraju međusobne veze kao i ljudi. Zato i mogu žalovati kad im umre vlasnik ili prijatelj!’

Hidesaburo Ueno, profesor agronomije na Sveučilištu Tokio, svakoga dana odlazio je na posao u pratnji svoga psa Hachika. Na željezničkoj bi stanici Hachiko, koji je pripadao poznatoj japanskoj pasmini akita, ispratio svoga gospodara i zatim ga dočekao na povratku s posla. Bio je to ustaljeni ritual sve do jednog dana 1925. godine, kada se prof. Ueno nije vratio vlakom s posla jer je umro od moždanog udara koji je doživio dok je držao predavanje studentima. Nakon njegove smrti, Hachika je preuzeo drugi gospodar, no pas je svaki dan bježao na stanicu Shibuya i čekao profesora.

Kako je Hachiko uporno svaki dan dolazio, počeo je privlačiti pozornost putnika koji su tamo redovno prolazili. Pas je svaku večer dolazio u isto vrijeme, baš kad je vlak stizao na stanicu, i taj je ritual ...