Zamjenik guvernera HNB-a Boris Vujčić u ovih je jedanaest i pol godina mandata nakupio nagradnih milja aviokompanija valjda za tri života. Zamišljam ga kako ima dva uvijek puna kovčega, jedan koji je upravo vratio i drugi spakiran i spreman za novi put. Vujčić je pravi aktivni ministar vanjskih poslova hrvatske monetarne vlasti. Njegov šef, guverner Željko Rohatinski , ide na skupove, sastanke, simpozije, seminare, pregovore i razgovore kad baš mora, inače tu dužnost rado prepusti svom zamjeniku.
Vujčić je svih ovih proteklih godina, koliko je drugi čovjek monetarne vlasti, ostajao u sjeni karizmatičnog guvernera Rohatinskog, no nikad nije pokazao da mu to smeta. Ima najbolje radno mjesto u Hrvatskoj koje si jedan ekonomist može poželjeti, kažu njegovi kolege po struci, jer je dovoljno visoko da bude dobro upućen i vrlo utjecajan, a opet nije isturen u prvi plan.
Uz to, radi u najboljoj instituciji u Hrvatskoj, kojoj nije žao potrošiti na edukaciju i napredovanje svojih zaposlenika i koja si to može priuštiti. A ni plaća nije zanemariva.
Aduti na njegovoj strani
Zato su svakome iole upućenijem bile smiješne priče prije ovih parlamentarnih izbora kako je upravo Vujčić glavni kandidat Kukuriku koalicije za novog ministra financija jer se Zoran Milanović navodno jako naljutio na Slavka Linića zbog priznanja da bi mogli pozvati u pomoć MMF, a neki su Vujčićev prijelaz u Katančićevu već smatrali gotovom stvari.
Poznavatelji su se pitali zašto bi netko s njegova radnog mjesta otišao na lošije plaćen rudarski posao na kojem će svakodnevno dobivati udarce sa svih strana, svi će ga prozivati i proglašavati krivim za sve, a on će se morati boriti s premalo novca i previše zahtjeva. A upravo je to opis posla ministra financija u ovako zaduženoj zemlji koja sve manje zarađuje, a sve više troši.
Sve je počelo od banalne činjenice da je viđen na ručku sa Zoranom Milanovićem, tada još samo najizglednijim kandidatom za premijera. Obojica su se čudili zašto je od njihova susreta nastala tako velika vijest kad su se na ručku znali naći i prije, i kad se susreću kad god mogu jer su jedan drugome vrijedni i zanimljivi sugovornici.
No Boris Vujčić bi 2012. mogao u osobnoj biografiji upisati kao godinu u kojoj je izgubio udobnost, ali dobio još veći utjecaj. Ne bude li se njegov sadašnji šef Željko Rohatinski kandidirao za treći guvernerski mandat, to je mjesto, kako sada stvari stoje, takoreći rezervirano upravo za Vujčića. Aduti su na njegovoj strani: radi u HNB-u od 1996., a od 15. srpnja 2000. zamjenik je guvernera, što je dovoljno dugo i dovoljno visoko da dobro poznaje monetarnu politiku. Uz to je doktor ekonomskih znanosti, predavač na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, već je šest i pol godina zamjenik glavnog pregovarača u pregovorima Hrvatske s EU...
On poznaje sve bitne ljude u Europi i šire, a i oni poznaju njega. Prihvatljiv je za guvernera novoj vlasti s čijim se prvim čovjekom, Zoranom Milanovićem, već dugo redovito druži, kao i s ostalim bitnim članovima Kukuriku koalicije, koji za njega najkraće kažu: on je OK! Da on naslijedi Rohatinskog, značilo bi to kontinuitet sadašnje monetarne politike.
“HNB će održavati stabilnost tečaja kune!”, “Devalvacija kune dovela bi do još dublje recesije!”, “Hrvatske banke izdržale bi novu recesiju!”, “Fiskalna konsolidacija već kasni, više vremena nemamo!” Jesu li to izjave guvernera ili njegova zamjenika? Ovo su Vujčićeve rečenice, no isto tako ih je mogao izgovoriti i njegov šef, a često ih je i izgovarao.
Obojica su od početka krize poručivala da nema alternative stabilnom tečaju kune i da tiskanje novca ne dolazi u obzir, da se država mora pozabaviti svojim troškovima i da su hrvatske banke u boljem stanju od mnogih europskih.
Podrška nove vlasti
Vujčića će za guvernera bez rezerve podržati sadašnja vladajuća saborska većina, no jednako će tako podržati i njegova sadašnjeg šefa ako se ipak predomisli i poželi treći guvernerski mandat. U tom slučaju, Vujčić ostaje na svom poslu zamjenika, gdje će dočekati ulazak Hrvatske u EU, što će značiti i intenzivne pripreme za uvođenje eura. Ideju da će euro propasti pa nećemo imati što uvoditi Vujčić ne priznaje kao realnu. Euro za njega nema alternative, a svi ovi potresi eurozone kojima smo svjedoci samo su teška, ali prolazna nevolja.
Bez obzira na to bude li Vujčić sljedeće godine na prvom ili drugom radnom mjestu u HNB-u, sigurno to njegovo radno mjesto neće biti tako poželjno kao prethodnih godina.
Rezanje troškova
Svi kažu da prava recesija u Hrvatsku tek dolazi. Prijeti nam pad rejtinga, teško je održavati devizne rezerve, rast će kamate na kredite, banke će povlačiti kapital iz Hrvatske, država će morati drastično rezati troškove, rast će pritisci na HNB da tiska više kuna...
Monetarna i fiskalna vlast morat će raditi sinkronizirano kao nikad prije. I zato je dobro da su u monetarnoj vlasti ljudi koji razumiju što treba raditi i koje su oni u fiskalnoj vlasti spremni poslušati.