ZAGREB - Na čileanskoj državnoj televiziji prije nekoliko dana prikazan je kontroverzni dokumentarac koji se bavi jednim od najtraumatičnijih mjesta suvremene povijesti te zemlje - smrću predsjednika Salvadora Allendea. Sudbina marksističkog predsjednika dobro je poznata; njegov je život okončan 11. rujna 1973. godine, kad je vojska prodrla u predsjedničku palaču, a vlast preuzeo general Augusto Pinochet, vođa vojnog udara.
Okrutni general pobrinuo se da tijekom 17 godina vladavine njegovi sunarodnjaci dobro upamte kakvo je lice stvarnosti kakvu on propisuje, stvarnosti obilježene pogubljenjima, masakrima, službenom ili poluslužbenom sustavnom torturom zarobljenika i masovnim progonstvom političkih protivnika.
Što se, pak, dogodilo u posljednjim minutama Allendeova života, je li se ubio ili su ga ubili, tko je ispalio fatalni metak - njegovi ili Pinochetovi ljudi - postalo je mitsko mjesto najrazličitijih teorija zavjera kao svojevrsna latinoamerička verzije ubojstva J. F. Kennedyja.
Sporan dio dokumentarca koji je užasnuo Allendeovu obitelj jest onaj kojim se negira priča iz povijesnih udžbenika prema kojoj je nesretni predsjednik, kad je vidio da nema izlaza, sam sebi presudio, i to automatskom puškom koju mu je poklonio politički istomišljenik Fidel Castro.
Sve sumnjive smrti
Nije slučajno što se dokumentarac prikazuje baš sada. Naime, početkom ove godine Čileanci su odlučili provesti istragu o svim sumnjivim smrtima iz Pinochetova vremena. Koncem svibnja ekshumirani su i Allendeovi posmrtni ostaci kojima se trenutačno bavi skupina međunarodnih forenzičkih stručnjaka.
Već sama najava istrage o smrti koja je “inaugurirala vrijeme terora i laži u Čileu” dobila je golemi publicitet, a nove teorije praktički izlaze na dnevnoj bazi. Glavni kamen smutnje jest taj, tvrde oni koji imali uvid u čudesno uskrsli dosje s fotografijama originalne obdukcije, što prostrijelne rane dokumentirane na davnim fotografijama nikako ne odgovaraju ranama samoubojice. Ako je to istina, Allende je ubijen, što se sugeriralo i u spornom dokumentarcu oko kojeg se već danima svađaju političari, pisci, filmaši, svjedoci te predstavnici udruga za zaštitu ljudskih prava.
‘Kukavički kraj’
Iznenadna medijska zvijezda postao je tako Camilo Taufic, autor knjige o vojnom puču. Novinar i publicist, čija je majka podrijetlom iz Hrvatske, nakon godina istraživanja čini se da je položio slagalice priče. Rupa u priči o Allendeovoj smrti za njega nema, slavni čileanski predsjednik život je okončao “potpomognutim samoubojstvom”, scenarijem koji je mjesecima prije 11. rujna 1973. dogovorio sa svojim suradnicima.
U razgovoru za Jutarnji Taufic ponavlja da je Allende u mjesecima koji su prethodili kobnom rujnu itekako bio svjestan mogućnosti puča i bio spreman na različite rasplete.
- U više navrata javno je rekao, čak i pred mnoštvom na Nacionalnom stadionu, da ga ‘samo mrtvog, prošaranog mecima’ mogu izbaciti iz La Monede, naravno, ako ga narod ranije ne opozove na referendumu ili njegov mandat zakonski ne istekne. Svojim nabližim ljudima priznao je da bi, u krajnjem slučaju, radije počinio samoubojstvo nego se javno povukao s funkcije pred vojnim udarom za koji je znao da će ga podržati zemljoposjednici, krupna buržoazija, Yankee imperijalisti… Hvalio se da u svom radnom stolu čuva pištolj za takav kraj - objašnjava Taufic pričajući priču o posljednjem Allendeovu danu.
Taj je dan više-manje dobro dokumentiran. Nakon dirljivog obraćanja naciji putem radija, u trenutku dok su na ulice Santiago de Chilea izašli tenkovi, predsjednik se uputio u predsjedničku palaču La Monedu, u kojoj je proveo posljednje tri godine života. Do samog kraja uz njega je ostalo 30 najbližih suradnika. Nekoliko sati bio je mrtav, a nova vlast ubrzo je i službeno objavila verziju “kukavičkog kraja” .
Teorije zavjere
Allendeovi sljedbenici to nisu bili spremni prihvatiti. Istodobno sa službenom verzijom počele su kolati priče o tome da je u njega pucano 13 puta, da je mučki ubijen s četiri svoja najbliža suradnika... Vjetar u leđa takvim pričama dale su i glasine da njegovoj udovici nisu dopustili da vidi tijelo te priča s pokopa na kojoj je bivša prva dama, položivši nekoliko cvjetova na kovčeg, navodno izjavila: “ Salvador Allende ne može biti pokopan kao anonimac. Želim barem znati ime osobe koju pokapate”.
Ponovnom uspostavom demokracije u Čileu, svjedočanstvima koju su išle u prilog pričama o samoubojstvu, različite teorije zavjere ipak su se utišale. Utišao ih je i rezolutan stav Allendeove obitelji kako se radilo o samoubojstvu, koji nipošto nije bio iskaz kukavičluka nego iskaz moralnog digniteta. No, stare teze ponovno su oživjele.
Teško samoranjavanje
Taufic priča da se, prema njegovim saznanjima, u trenutku kad je vojska počela ulaziti u La Monedu zatvorio u ured, dok se veći dio njegovih suradnika išao predati vojsci.
- Ubrzo se začuo pucanj iz njegova pištolja, ali ne iz automatske puške koju je dobio na poklon od Fidela Castra.
Sad već slavna puška, nastavlja Taufic, tog dana nije ni bila u predsjedničkoj palači. Ostala je, naime, u kući koju je predsjednik koji nije bio tako moralan kad je u pitanju bračna vjernost dijelio sa svojom odanom suradnicom i ljubavnicom Miriam Contreras Bellom, La Payitom, u kući dosta udaljenoj od predsjedničke palače.
- Allende je pucao iz pištolja koji je čuvao u svom pisaćem stolu. To su mi potvrdili španjolski odvjetnik Joan Garcés, njegov osobni savjetnik koji je tog dana s njim bio u La Monedi i uspio izaći u kratkom primirju te inženjer Víctor Pey, također Španjolac koji od 1939. živi u Čileu. Obojica su bili bliski Allendeovi prijatelj i bili su dobro upoznati s njegovim planovima.
No, Allende nije imao sreće s prvobitnim scenarijem. Metak ga je, dodaje Taufic, čini se samo teško ranio. I takav rasplet događaja unaprijed je razradio sa svojim suradnicima te je već odabrao osobu koja je u njega trebala ispaliti “coup de grace” (samilosni metak). Prijatelja i liječnika Danila Bartulina, podrijetlom s Brača. No, Bartulina je u sveopćem metežu zarobila vojska i držala ga na prvom katu palače, kat ispod predsjednika. Trebalo je naći zamjenu za njega.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA