ZAGREB - Peter Lindberg je noge lijeno podigao na maleni stolić u kabini broda kojim je zapovijedao. Bio je početak ljeta 2011., ali na pučini Baltika, usred noći, bilo je mrzlo kao u najhladnijim zimskim danima. Većina posade je spavala, tek jedan čovjek za kormilom, Lindberg kao kapetan i umorni tehničar koji nije odvajao pogled od sivog ekrana.
U istim bi pozama, ako ne bi zaspali, ostali do jutra kada bi ih zamijenili odmorni mornari i tehničari. Ostali bi, da se na ekranu nije pojavilo nešto što nikada nisu vidjeli.
Tehničar je počeo urlati. Lindberg se trgnuo i skoro zalio vrelom kavom. Dotrčao je do ekrana, jedinog izvora svjetla u mrklom mraku Baltika. Kormilar je vikao. Zahtjevao je da mu kažu što se dešava. Odgovora nije bilo. Komešanje je probudilo i ostale članove po...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....