Zamalo će se napuniti 25 godina, uskoro će “srebrni pir” u braku rukometne reprezentacije i rukometnog “alfe i omege” Zorana Gopca. U posljednjih četvrt stoljeća Gobac i hrvatski rukomet, kako reprezentativni, tako i klupski, gotovo da su postali sinonim. “Hrvatski rukomet, to sam ja”, mogao bi bez ikakve dvojbe i bez trunke pretjerivanja reći Zoran Gobac, čovjek bez čijeg se “amena” nije u najtrofejnijem hrvatskom sportu donijela niti jedna iole važna odluka.
Nedodirljiv status
Punih, eto, 25 godina traje i, mora se reći uspješno egzistira jedna, prema mnogim mišljenjima, neprirodna “simbioza”.
Također, mnogi će reći da je riječ o klasičnoj autokraciji, o odnosu u kojem se poimanje demokratskog razbija o auru uspješnog pojedinca, koji sve konce želi i uspije...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....