‘Oporavio sam se od dva razvoda, više moždanih udara i sanatorija: sada sam jedini kuhar na svijetu koji iz invalidskih kolica sprema morske delicije. Tuna je najbolja jer je od našeg generala Gotovine’

Počeo sam opet raditi u restoranu, dođi vidjet’…”. Tako je glasio novogodišnji telefonski poziv koji me potpuno zaprepastio. Nazvao je Zdravko Perčin. Nekoliko dana ranije posjetio sam ga s kćeri Jelenom u domu za umirovljene i onemoćale. Bio je u kolicima, svom konačnom prijevoznom sredstvu. Kakav kraj za eksplozivno dinamičnog legendarnog ugostitelja, pomislio sam. Proletjele su slike raspršene kroz desetljeća, pa i stoljeća. Upoznavanje u bivšoj državi. Zdravko nas dočekuje u Dubrovniku. U luku uplovljava gospodin od glave do pete pomno dizajniran: u besprijekorno izglačanoj košulji i hlačama, usred ljeta sav je u crnom, samo je markantna rinčica u uhu zlatna. Uskačemo u brzi gliser koji ostavlja prolazne pjenušave tragove u bistrom moru na kratkom putu do njegova rodnog Lo...