Ma nema to veze, turbo-folk nije beogradski sound!, kaže moj prijatelj, glazbeni i filmski producent koji nas je dovezao pred klub Teatro na dnu vračarskog Aventina, blizu savskog keja. Nadomak je Savamale bogatih uspomena, savskoga priobalja, posljednje neotkrivene tajne Beograda.
Tu, na obali rijeke, mogao bi se snimati američki noir, jer je podnožje mosta nalik na holivudske kulise, ukrašeno kipovima bogova, Srba ili Grka, a ruinirane palače u kojima su se gnijezdili muzički skvotovi pa priređivale maratonske žurke imaju nevjerojatne gotičke, gotamske fasade. Oronula i ponižena zdanja nižu se kroz to carstvo vlage uz željezničku prugu sve do Iguane, kluba na samoj riječnoj obali, u ultramodernoj njujorškoj adaptaciji nekadašnje lučke hale u kojoj sad rade noćni jazz klubovi i salo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....