Bivši bubnjar Parnog valjka Dražen Scholz (59) nepravomoćno je osuđen na četiri i pol godine zatvora jer je 2017. na zagrebačkoj Ilici, pijan i pod utjecajem opijata, vozilom usmrtio pješaka i potom otišao s mjesta nesreće.
Osim zatvorske kazne, sudac Općinskoga kaznenog suda u Zagrebu izrekao mu je i petogodišnju zabranu upravljanja vozilima svih kategorija, koja počinje teći čim odsluži kaznu.
O jezivosti nesreće 22. rujna 2017. u 5.31 sat svjedoče i snimke nadzornih kamera koje su se gledale u sudnici.
Scholz se ne osjeća krivim ni po jednoj točki optužnice, a nesretnog pješaka Vjerana Dasovića (34), kojeg je automobilom udario na pješačkom prijelazu, prvotno je “zamijenio za torbu koju kao da je netko bacio na njegov Clio”.
- Užasno mi je teško i žao što se sve to dogodilo. Probudio me telefon oko 3 u noći, popio sam limenku piva i otišao na Langov trg po cigarete. Tamo sam sreo poznanika koji me zamolio da ga odvezem kući. Vozeći se Ilicom, osjetio sam da je nešto udarilo u desnu stranu auta, a prije toga nisam vidio ništa što bi mi se prepriječilo ispred vozila. Poznanik se sav šćućurio na sjedalu i rekao mi: ‘Vozi, vozi, nemoj stati’. Ušao sam u prvu ulicu lijevo i vidio razbijeno vjetrobransko staklo. Prije nesreće mislim da je neki auto bio ispred mene, a pokraj je bio viši auto koji mi je zaklanjao pogled pa pješak moj auto nije ni vidio jer sigurno ne bi stupio na prijelaz. Njegovoj obitelji sam poslao telegram sućuti, ali nisu mi odgovorili. Što se tiče alkohola u krvi, od šoka sam prije dolaska policije popio dva pelinkovca i pivo, a bio sam ranije uzeo i neke tablete za spavanje. Nikada nisam imao problema s drogom i alkoholom, iako sam uzimao različite droge i liječio se. Vozio sam 50-60 km/h jer je ispred mene bilo zeleno na semaforu, a da sam vozio brže, mislim da se nesreća ne bi dogodila - uvjeravao je Scholz prisutne u sudnici.
Dodao je da se na mjesto događaja vratio poslije pješice i vidio da je netko ozlijeđen. Osam sati nakon nesreće policajci su posrnulog glazbenika dočekali pokraj njegova automobila jer su primili dojavu građanke o oštećenom vozilu. Pješak je, pak, tri dana poslije u bolnici preminuo jer je zadobio prijelom lubanje s ozljedom mozga praćen nizom stravičnih ozljeda.
Svjedoci tragedije ispričali su da su vidjeli automobil koji dolazi iz suprotnog smjera i udara u pješaka koji leti u zrak. Jedan od vozača je usporio kako bi propustio pješaka koji je ostao ležati na boku i hroptati, no ne i Scholz koji se, kako su svi uočili, udaljio.
Scholz je u vrijeme nesreće, prema optužnici, bio pripit, a u krvi je s odmakom od 15 sati, osim alkohola, pronađena prisutnost metabolita kokaina, dok je u mokraći bilo i imunomodulatora levamisola, čestog sastojka kokainske smjese. Schulzov odvjetnik Krešimir Škarica u završnim je riječima kazao da optužba nije uspjela dokazati protupravnost ni neizravnu namjeru okrivljenog, unatoč prvotnom dojmu da se radi o tzv. neobranjivom kaznenom djelu. Podsjetio je da je prometni vještak prvotni nalaz i mišljenje izradio bez uvida u snimke sigurnosnih kamera iz kojih se naknadnim pregledom vidjelo da je pješak na kolniku proveo 2,3 sekunde prije naleta pa zaključuje, između ostaloga, da Scholz pješaka nije mogao pravodobno uočiti i naslutiti realnu opasnost i zbog kombija pokraj njega. Škarica se osvrnuo i na iskaz vještaka toksikologa, prema kojemu nije dokazano ni utvrđeno da bi bilo koja od zabranjenih supstanci poput kokaina bila od utjecaja za Scholzove vozačke sposobnosti jer se nije moglo utvrditi točno vrijeme konzumiranja, odnosno je li kokain bio u fazi eliminacije ili apsorpcije u organizam.