Bračni par Maria Tunde Benković i Marko Benković predugo, gotovo 30 godina, čekaju da čovjek kojeg terete za ratne zločine i koji im je uništio živote, završi u istražnom zatvoru. Ovih dana to se napokon i dogodilo - Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku ovog je tjedna uhapsilo, a u petak i pokrenulo istragu protiv Marka Vidovića, alias Pere Vincetića, zvanog "Pero Konj". Riječ je o istoj osobi koja se koristi s dva imena. Županijsko državno odvjetništvo Vidovića tereti za ratni zločin nad parom Benković, ali i još osamdesetak drugih srpskih vojnih zarobljenika i civila, tj. da je u razdoblju od svibnja 1992. do lipnja 1993. kao zapovjednik 5. bojne Vojne policije HVO-a u Orašju, sam ili s podređenim pripadnicima HVO-a, nezakonito zatvarao, mučio fizički i psihički, a 23 zatočenih ih je ubijeno.
Ratna prošlost
Tereti ga se da ih je držao, mučio, a neke od njih i ubio po improviziranim zatvorima koje je sam osnivao po Orašju i okolnom selima. Zatvore je organizirao po školama, u atomskom skloništu i drugim mjestima, a jedno od mjesta na kojem je, kako se sumnja, mučio zatočene bila je i njegova garaža uz njegovu obiteljsku kuću u selu Donja Mahala kod Orašja. Marko Vidović, kako se trenutno zove, ima dvojno, BiH i hrvatsko državljanstvo, a iz Orašja je pobjegao u Hrvatsku još devedesetih kad se Tužiteljstvo BiH zainteresiralo za njegovu ratnu prošlost. Zadnjih je godina živio na istoku Hrvatske, u Tovarniku, gdje ga je policija ovaj tjedan i uhapsila.
Maria Tunde Beković, koja je porijekom Mađarica, u ljeto 2017. je u detaljnoj ispovijesti za Jutarnji list ispričala kako se u Orašje doselila 1987. nakon udaje za bosanskog Hrvata, Marka Benkovića. Par je u Orašju do rata imao restoran Čarli koji su nastavili voditi i u ratu. Njezin suprug Marko ispričao nam je da se i sam pridružio HVO-u, ali ni to mu nije pomoglo da izbjegne zlu sudbinu.
Marko Vidović, koji se tada zvao Pero Vincetić, i jedan od njegovih policajaca najprije su odveli Marka, a zatim se isti dan vratili po Mariu, vezali joj oči i odvezli je nepoznati stan u Orašju, silovali, te uz prijetnju oružjem prisilili je da ima preda sav novac i dragocjenosti koje su suprug i ona imali. Nakon toga Vidović je preko Hrvatske odvezao na mađarsku granicu, izbacio je iz auta i zaprijetio joj da se više nikad ne vraća natrag, te da pronađe novog muža jer će joj dotadašnji "plivati Savom". Nedugo zatim saznala je da je tokom silovanja zatrudnjela, a nakon prekida neželjene trudnoće više nije mogla imati djecu.
Psihičke posljedice
Njezin suprug Marko Benković ispričao je za Jutarnji list kako ga je Vidović držao zatočenoga u svom stožeru, zlostavljao, ozljeđivao i tjerao ga da mu služi, a kad se zahvaljujući intervencije jednog časnika HVO-a uspio izvući, morao je u Zagreb na hitnu operaciju zbog unutarnjih ozljeda koje mu je Vidović nanio. Potom se pridružio ženi u jednom mjestu na jugu Mađarske gdje i danas žive. Oboje trpe teške fizičke i psihičke posljedice Vidovićeva zlostavljanja, a još 2007. su ga kako tvrde prijavili DORH-u za ratni zločin. Njihovu je prijavu 2012. preuzelo ŽDO u Osijeku kad je tamošnji tužitelj uzeo njihove detaljne iskaze.
Sudbina bračnog para Tunde-Benković, međutim, tek je jedan u nizu ratnih zločina za koje ŽDO Osijek tereti Vidovića. Sumnjiči ga se da je privodio, mučio i likvidrao ne samo srpske ratne zarobljenike, već i civile srpske, bošnjačke i hrvatske nacionalnosti koje je sumnjičio da surađuju s vojskom Republike Srpske. Osumnjičen je po neposrednoj i zapovjednoj odgovornosti jer ih je, kako tvrdi ŽDO Osijek, sam činio i svoje podređene poticao na zločine, nije ih u tome sprečavao niti za učinjeno kažnjavao.