SISAK -
Ivicu Mirića, hrvatskog branitelja iz Siska vijeće za ratni zločin Županijskog suda u Sisku osudilo je na devet godina zatvora zbog zločina počinjenog u Sisku ratne 1991. godine.
Sutkinja Snježana Mrkoci, predsjednica sudskog vijeća presudu je objavila u srijedu točno u podne. Mirić je osuđen jer je 9. listopada 1991. godine iz bolnice Rebro u Zagrebu odveo svojeg susjeda, sisačkog Srbina Miloša Čalića prema Siska, te sudjelovao u njegovu ubojstvu u šumi Brezovica nedaleko od Siska. Mrtvo Čalićevo tijelo pronađeno je 10. listopada s dvije prostrijelne rane.
Nedvojbeno je utvrđeno, obrazložila je sutkinja Mrkoci, da je Mirić zajedno s dvojicom nepoznatih policajaca, policajcem
Ilijom Čakarićem i nepoznatom djevojkom odveo Čalića iz bolnice Rebro u Zagrebu, a svjedok Ilija Čakarić potvrdio je da je Mirić zajedno s još dvojicom nepoznatih policajaca odveo Čalića pedesetak metara od kombija u kojem su se vozili iz Zagreba, odakle je on čuo najprije rafal, a potom dva pojedinačna hica, a tri policajca vratila su se bez Čalića.
Jedini s automatskom puškom bio je Mirić, potvrdio je taj svjedok. Kao otegotnu okolnost sudsko vijeće uzelo je činjenicu da su naoružani i uniformirani policajci iz Siska došli u zagrebačku bolnicu po sisačkog Srbina, Mirićevog susjeda, koji se u Zagreb sklonio nakon što mu je u Sisku minirana kuća. Silom ili dragovoljno ušao je u kombi s Mirićem i društvom i tada je zadnji put viđen živ, a cijeli postupak vrlo je perfidan, obrazložila je sutkinja Mrkoci.
Kao olakotne okolnosti kod odmjeravanja visine kazne, sudsko vijeće uzelo je činjenicu da je Mirić bio branitelj od prvog dana rata, te psihozu koja je tada u jeku najžešće srpske agresije, vladala u Sisku.
Zajedno s većom grupom branitelja presudu je u sudnici slušao i Mirićev sin Domagoj, koji je emotivno vrlo teško primio odluku suda, dok je zbog dobacivanja: "E moji Hrvati, bolje da smo svi otišli u Njemačku kada je počela agresija, ne bi nam sada sudili", sutiknja zatražila udaljavanje iz sudnice jednog hrvatskog branitelja.
Mirićev branitelj, odvjetnik iz Siska Domagoj Rupčić najavio je žalbu, te je istaknuo kako je njegov branjenik osuđen na temelju lažnog iskaza Ilije Čakarića koji je također sudjelovao u odvođenju Čalića iz bolnice, ništa nije poduzeo kada je on likvidiran, ali se njemu nije sudilo, nego je postao krunski svjedok optužbe skidajući sa sebe kaznenu odgovornost, rekao je odvjetnik Rupčić.
Mate Piškor/EPEHA
Sutkinja Snježana Mrkoci, predsjednica sudskog vijeća presudu je objavila u srijedu točno u podne. Mirić je osuđen jer je 9. listopada 1991. godine iz bolnice Rebro u Zagrebu odveo svojeg susjeda, sisačkog Srbina Miloša Čalića prema Siska, te sudjelovao u njegovu ubojstvu u šumi Brezovica nedaleko od Siska. Mrtvo Čalićevo tijelo pronađeno je 10. listopada s dvije prostrijelne rane.
Nedvojbeno je utvrđeno, obrazložila je sutkinja Mrkoci, da je Mirić zajedno s dvojicom nepoznatih policajaca, policajcem
Ilijom Čakarićem i nepoznatom djevojkom odveo Čalića iz bolnice Rebro u Zagrebu, a svjedok Ilija Čakarić potvrdio je da je Mirić zajedno s još dvojicom nepoznatih policajaca odveo Čalića pedesetak metara od kombija u kojem su se vozili iz Zagreba, odakle je on čuo najprije rafal, a potom dva pojedinačna hica, a tri policajca vratila su se bez Čalića.
Jedini s automatskom puškom bio je Mirić, potvrdio je taj svjedok. Kao otegotnu okolnost sudsko vijeće uzelo je činjenicu da su naoružani i uniformirani policajci iz Siska došli u zagrebačku bolnicu po sisačkog Srbina, Mirićevog susjeda, koji se u Zagreb sklonio nakon što mu je u Sisku minirana kuća. Silom ili dragovoljno ušao je u kombi s Mirićem i društvom i tada je zadnji put viđen živ, a cijeli postupak vrlo je perfidan, obrazložila je sutkinja Mrkoci.
Kao olakotne okolnosti kod odmjeravanja visine kazne, sudsko vijeće uzelo je činjenicu da je Mirić bio branitelj od prvog dana rata, te psihozu koja je tada u jeku najžešće srpske agresije, vladala u Sisku.
Zajedno s većom grupom branitelja presudu je u sudnici slušao i Mirićev sin Domagoj, koji je emotivno vrlo teško primio odluku suda, dok je zbog dobacivanja: "E moji Hrvati, bolje da smo svi otišli u Njemačku kada je počela agresija, ne bi nam sada sudili", sutiknja zatražila udaljavanje iz sudnice jednog hrvatskog branitelja.
Mirićev branitelj, odvjetnik iz Siska Domagoj Rupčić najavio je žalbu, te je istaknuo kako je njegov branjenik osuđen na temelju lažnog iskaza Ilije Čakarića koji je također sudjelovao u odvođenju Čalića iz bolnice, ništa nije poduzeo kada je on likvidiran, ali se njemu nije sudilo, nego je postao krunski svjedok optužbe skidajući sa sebe kaznenu odgovornost, rekao je odvjetnik Rupčić.
|
Hrvatski branitelji s najvećim kaznama zbog ratnog zločina
SISAK – Zaključujući obrazloženje presude Ivici Miriću sutkinja Snježana Mrkoci istaknula je kako je uvjerena da je ovom presudom zadovoljena potreba za društvenom osudom zločina i kaznenih djela koja su se dogodila u ratu na području Siska. Kazna izrečena Ivici Miriću jedna je od većih zatvorskih kazni izrečenih zbog kaznenog djela ratnog zločina hrvatskim braniteljima. Više od Mirića dobili su Tomica Poleto (16 godina) iz skupine od šest pakračkih branitelja, u kojoj su 12 godina dobili Željko Tutić, a deset godina Antun Ivezić. Optuženi su da su kao bivši pripadnici voda vojne policije iz sela Kipa i Klise u studenom i prosincu 1991. odvodili civile u improvizirani zatvor radi ispitivanja gdje su fizički i psihički zlostavljani. Od 24 srpska civila zatočena u ribarskoj kolibi pokraj Marina Sela šest je preživjelo mučenje, a 18 je ubijeno. Visoku kaznu, 15 godina zatvora dobio je Tihomir Orešković za ratni zločin u Gospiću dok je Mirko Norac zbog zločina u Gospiću i Medačkom džepu dobio 12, a Stjepan Grandić zbog zločina u Gospiću 10 godina zatvora. Od poznatijih osuđenika, 10 godina zatvora dobio je Branimir Glavaš zbog ratnih zločina u Osijeku, dok je Vrhovni sud osudio Mihajla Hrastova zbog ratnog zločina u Karlovcu, na koranskom mostu 1991. godine, na osam godina zatvora. (Mate Piškor/EPEHA) |
Mate Piškor/EPEHA