‘Čuo se krik, prošla nas je jeza‘; Slovenske spasioce zamalo zatrpala lavina, detaljno su opisali kako su tražili Hrvate

Nakon tragedije u Julijskim Alpama, u kojoj su tri hrvatska državljana poginula u lavini ispod vrha Tosc, cijelu akciju spašavanja prepričali su članovi Gorske službe spašavanja Bohinj.

Otkrili su da ih je i same u nedjelju poslijepodne, u trenutku dok su pokušavali pronaći tijela unesrećenih, zamalo zatrpala lavina, zbog čega je akcija bila prekinuta.

Njihovu objavu prenosimo u cijelosti.

"Sigurni smo da ste već jako dobro informirani o zahtjevnoj nedjelji i polovici ponedjeljka koje smo proživjeli. U sljedećim recima dobit ćete pogled kroz oči gorskih spašavatelja koji su bili dio ove intervencije.

U nedjelju ujutro, pogled kroz prozor obećavao je idealan dan za izležavanje. Opuštajući zvuk kišnih kapi ubrzo je prekinuo oštar zvuk pagera. Nitko sigurno nije očekivao poruku "Lavina odnijela tri planinara pod Toscom". Prije polaska, prvo smo morali iz stražnjeg dijela ormara iskopati zimsku opremu i stvarno požuriti prema stanici.

Dugo nismo imali toliko stvari u autu i jako smo željeli s njima uspjeti stići sve do Konjščice kako bismo bili što brži. Uz nekoliko poteškoća zbog drveća na putu, to smo i uspjeli.

Ušli smo u zimsku bajku na Konjščici, ali ne da bismo u tome uživali, već iz vrlo ozbiljnih razloga. Zajedno s kolegama iz Radovljice, doslovno smo se morali probijati kroz novonapadnuti i zbijeni snijeg, koji je na nekim mjestima dosezao "do prsa" planinara početnika, kako volimo reći u žargonu. Nakon dvosatne muke, konačno smo stigli na mjesto nesreće, osigurali očevice i započeli aktivnosti koje su omogućile da dvadesetak spasilaca pristupi provaliji.

Uvjeti su bili zaista izazovni. U početku se praktički ništa nije moglo vidjeti, padao je snijeg, bili smo natopljeni snijegom i znojem, a vjetar je puhao taman toliko da mnoge naježi, dok su nam se mišići tresli kako bismo održali temperaturu barem na oko 37 stupnjeva. Situaciju su kasnije dodatno otežale spontane lavine, koje su se stvarale na popodnevnom suncu.

Čim smo locirali prvog unesrećenog, nama koji smo bili u grapi prostrujala je jeza u obliku vriska "LAVINAAA!!". U jaruzi se ne možete pravilno povući, pa se za nekoliko sekundi svatko snašao najbolje što je mogao i nadali smo se da će sve brzo proći. Srećom, svi smo ostali na mjestima i nastavili kopati. To je ujedno bio i znak da je stvar postala preopasna i da moramo prekinuti operaciju. Na kraju dana, i mi smo muževi, sinovi, kćeri, očevi i majke.

Brzo smo pripremili unesrećenog za prijevoz helikopterom, a posljednji od nas je prevezen u dolinu u mrklom mraku.

Danas smo cijelo jutro nastavili spašavanje. Helikopter nas je odveo do podnožja jaruge. S obzirom na ono što smo vidjeli dan prije, zaključili smo da je najveća vjerojatnost da su preostale nestale osobe tamo. Naše su se slutnje pokazale točnima. Ubrzo nakon dolaska, naš pas je pronašao prvog, a nedugo nakon toga, dok smo istraživali, pronašli smo i drugog. Nažalost, nijednom se od njih nije moglo pomoći.

Još uvijek sabiremo misli, scene i osjećaji su još uvijek vrlo živi i nastavit ćemo o njima razmišljati još neko vrijeme. Moramo zahvaliti kolegama iz Gorske službe spašavanja Radovljica, Gorske službe spašavanja Jesenice te vodičima spasilačkih pasa koji su nam priskočili u pomoć u ovom zahtjevnom spašavanju. Izražavamo iskrenu sućut rodbini preminulih. Na kraju, ne možemo bez savjeta koji smo s vama (pre)više puta podijelili: razmislite kada, zašto i kako idete u planine, ne zbog nas nego zbog onih koji vas čekaju kod kuće. Sretno!", napisali su.