Više od dva desetljeća Damir Šegota vršio je brojne odgovorne poslove u Hrvatskom olimpijskom odboru sve do sadašnje funkcije direktora i prvog čovjeka na čak deset hrvatskih olimpijskih misija. Kako sada stvari stoje, Zimske olimpijske igre u Milanu i Cortini 2026. bit će mu posljednje u toj ulozi, a OI u Los Angelesu predvodit će netko drugi.
Dugi je niz godina Šegota bio zaštitno ime hrvatskog olimpizma, bio je predani sportski djelatnik čije je ime stajalo u pozadini svakog najzahtjevnijeg organizacijskog projekta. Svi oni koji su ga bolje poznavali ili su u bilo kojoj ulozi surađivali s njime, uz njega su povezivali samo atribute sljedećeg „karaktera” – „profesionalizam, pedantnost, strogoća...”.
Šegota je doslovno bio sinonim za Olimpijske igre; čovjek koji je iz sjene na operativnoj i organizacijskoj razini obavljao većinu zadataka u HOO-u koji su se odnosili na operativne i logističke probleme vezane uz nastupe hrvatskih sportaša na Igrama.
Putovanja i smještaj te sva sila stalnih organizacijskih poslova oko pripreme i sudjelovanja hrvatskih sportaša na najvećim sportskim manifestacijama bili su djelokrug njegova rada u kojem se iskazao kao vrhunski profesionalac.
Odrastao je na zagrebačkom Trnju u obitelji čiji su korijeni iz Dalmatinske zagore, a netipično za ljude iz tog dijela Hrvatske, sportsku je karijeru započeo „na snijegu i ledu”. Kao profesionalni hokejaš igrao je za Mladost i Medveščak te hrvatske reprezentacije. Istodobno je studirao na Kineziološkom fakultetu, a 1991. godine se kao dobrovoljac prijavio u Hrvatsku vojsku, u kojoj je ostao i nakon rata sve do 2002. godine.
Ključni trenutak u njegovu usponu dogodio se 1999. godine kad je svojom organizacijskom sposobnošću s punim pravom skupio prijeko potrebne „poene” za proboj u vrhunsku sportsku nomenklaturu. Vojska je tako postala i njegova „ulaznica” u svijet vrhunskog sporta. Ono što ga je „gurnulo u orbitu” dogodilo se 1999., kada je dobio zadatak koordinirati organizaciju drugih Svjetskih vojnih igara u Zagrebu.
Bilo je to ogromno natjecanje koje je u hrvatsku metropolu dovelo tisuće sportaša u uniformama. Kao čovjeku čije su organizacijske vještine u startu prepoznate, ponuđen mu je posao u Hrvatskom olimpijskom odboru u kojem se vrlo brzo probio do najviših instanci.
Karijeru je u HOO-u započeo kao pomoćnik direktora Ureda za olimpijski program, već godinu kasnije bio je imenovan direktorom tog ureda, a u skladu s time i šefom misije za OI u Ateni 2004. I na toj odgovornoj funkciji prošao je sve ispite, postavši zaštitno lice hrvatskog olimpizma, a ostao je to sve do današnjeg dana.
‘Duboko sam pogođen, ugled hrvatskog sporta ozbiljno je narušen. Hitno pozivam Dragana Primorca‘
Osim svojim profesionalizmom, istaknuo se tijekom godina u nekoliko navrata i svojevrsnom „vojnom strogoćom”, što i ne treba previše čuditi s obzirom na „bazu” iz koje je potekao.
Primjerice, uoči Igara u Rio de Janeiru 2016. osobno je i pomalo „diktatorski” poručio hrvatskim sportašima da će im – otiđu li u noćni provod ili napuste li olimpijsko selo bez dozvole – biti oduzete olimpijske akreditacije i biti onemogućeni nastupi.
Sve je u Šegotinu putu dosad izgledalo savršeno. Ipak, jednom se, kao šef hrvatske misije na Igrama u Londonu 2012., morao javiti na informativni razgovor u policiju zbog sumnje u preprodaju ulaznica.
Šegota je tada ipak „oprao obraz”, obrazloživši, valjda i dokazavši, da se radilo o nesporazumu. Ta mu mala i neugodna epizoda nije ukaljala ugled i ugrozila njegovu pozitivnu sliku stvorenu u javnosti. I dalje je ostao „alfa i omega” hrvatskog olimpizma na čiji se rad oslanjao sada već bivši predsjednik HOO-a Zlatko Mateša.
Pojava njegova imena i imena njegove supruge na „Pavlekovim listama” mogla bi predstavljati njegov konačan pad. Njihovo uhićenje i (zasad samo) optužbe za primanje mita i pranje novca novi su udarac na HOO. Kako će sve to završiti, saznat ćemo uskoro...
„Neka institucije rade svoj posao...”
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....