Nadimak mu je Francek. Ima 29 godina, dolazi iz zagrebačke Donje Dubrave, živi sa suprugom i dvoje djece, ali ne na adresi na kojoj je prijavljen. Vozi skupocjeni BMW 8 kojeg još nije otplatio gazdi.
Između ostalog, Francek se bavi ilegalnom nabavom duhana, organizirao je desetak takvih akcija, no nije znao da ga je netko provalio istražiteljima. Budući da nije znao da je pod nadzorom, krenuo je u 13, pokazat će se kasnije, po njega nesretnu akciju krijumčarenja pošiljke duhana. S njom je započelo veliko finale više mjesečne policijske istrage.
Francek, naime, u Slovačkoj ima registriranu tvrtku OST Group s. r. o. i s njemačkom tvrtkom Solidus Tobacco Company ugovara kupnju 11.800 tona prešanog duhana u listu, koji se prvo skladišti u skladištu OST-a u Bratislavi. Duhan je nabavljao i od grčke tvrtke Nicos Gleoudis Kavex u Axioupoliju. Od njih je uvijek kupovao po 11.880 kilograma duhana jer je, kako tvrdi naš izvor, uvijek prevozio oko 12 tona duhana, a na svakoj pošiljki “inkasirao” bi 120.000 eura. Od njemačkog Solidusa kupovao je duhan i u Frankfurtu na Odri, a prva pošiljka, tvrde policija i USKOK, krenula je iz Grčke između 1. i 15. srpnja prošle godine.
U petak 8. siječnja ove godine po duhan u Bratislavu dolazi Scania koja vuče hladnjaču. Oba vozila su varaždinskih oznaka. U tovarnom listu ne piše da je krajnje odredište Hrvatska i u subotu u 5.29 sati dolazi na granični prijelaz Dubrava Križovljanska, preko kojeg su išle sve pošiljke duhana iz ove akcije. Vozač carinicima predočava neistinitu dokumentaciju i nakon što ulazi u Hrvatsku, vozi do Novog Marofa i parkira ga u ograđenom prostoru jednog trgovačkog društva. Tu ga već čekaju Andrej P. i Kristijan C. Cijeli teret kasnije bi trebao doći do ekipe koja je zadužena za prepakiranje za daljnje tržište. No do toga nije došlo.
Policija, koja je surađivala sa stranim kolegama i tajno nadzirala cijelu akciju, zaplijenila je duhan, zaplijenila je i Francekov BMW, automobil koji daleko nadmašuje mogućnost njegovih legalnih prihoda. Trenutno je u Varaždinu na policijskom parkiralištu, gdje su kamioni u kojima je prevožen duhan, a njihove će vlasnike USKOK zvati kao svjedoke, kao i vlasnike dvaju skladišta, jednog u Sesvetama i jednog u Dubravi, gdje se dovozio duhan, prepakiravao i dalje distribuirao.
Tako je pala sedmeročlanu skupina koja je u Hrvatsku ilegalno uvezla ukupno 153 560 kilograma duhana čime suu oštetili državni proračun za najmanje 123 milijuna kuna na ime neplaćene trošarine. Ukupno su prodajom tako uvezenog duhana u količini od najmanje 136 520 kilograma ostvarili protupravnu imovinsku korist od najmanje 6,8 miliuna kuna koje su sukladno svojim ulogama i prethodnom dogovoru međusobno podijelili. Francek je prvo osumnjičeni, Andrej i Kristijan, drugi i treći osumnjičeni.
Na temelju te, ali i nekih prijašnjih akcija Nedjeljni je detaljno rekonstruirao kako funkcionira “duhanska mafija” koja u godišnje u ovom poslu prema procjenama policije i naših sugovornika okreće stotine milijuna kuna. Razgovarali smo s ljudima koji su uključeni u krijumčarenje duhana, s odvjetnicima koji ih brane. Neki od njih, koji su zbog toga imali problema sa zakonom, odbili su nas jer kažu da im ne treba povlačenje po medijima i da ih netko “provali”. Jer, za svoje su susjede oni obiteljski ljudi.
Doduše, zapinju im za oko njihovi bijesni automobili, ali ne žele puno pitati. Uz smiješak komentiraju: “Ima se, može se!” pa dometnu da su to opasni likovi. A kako nam kaže jedan akter ovog posla, Francek je u cijeloj ovoj priči najmanje bitan.
“Glavni igrači se taje, iako se znaju. Godinama su u tom poslu, ali dojam je da su zaštićeni”, kaže nam.. Grčka, Njemačka, Slovačka, Slovenija i Hrvatska, bio je itinerar kojim su tone duhana putovale do krajnjeg odredišta.
“Duhanska mafija” organizirana je kao veliki trgovački lanac, svatko u njemu ima svoju ulogu. Francesco nije bio bos, on je nekoliko razina ispod, poslovođa. Možda bi s godinama postao “duhanski tajkun”, koristeći se svojim vozačima, skladištarima, rezačima duhana u listu, koji u nekom skladištu, gotovo omamljeni mirisom svježeg duhana, režu listove i pakiraju ga u vrećice, slažu u kutije, paletiraju. Sljedeći u lancu su vozači. Na dnu su oni koje svakodnevno možete čuti na bilo kojoj od zagrebačkih tržnica - Dolcu, Trešnjevci, Dubravi, Jarunu, Gajnicama... U to smo se i osobno uvjerili.
- Duhana! Duhana! - potiho nude, ali ne skrivaju se. Uglavnom im je baza nekoliko metara od glavnog ulaza u tržnicu, gdje je najveći “muving”. Neki će vas ponuditi u prolazu, neki prići izravno. To je ono što se u kriminalističkom žargonu zove “mravlja distribucija”, a muškarci koji će iz jakne izvući prozirnu vrećicu duhana najniža su razina distribucijskog lanca. Oni su vojnici “duhanske mafije”, paralelne distribucijske mreže koja godišnje u Hrvatsku uvozi desetke tona duhana i prodaje ga na crno. Kad uronite u sudske spise, transkripte poruka i snimljenih razgovora, vrlo brzo se može povezati da ovaj biznis funkcionira kao i legalni. Organizatori, šefovi, rezači, distribucija na veliko i malo, kartoniranje, paletiranje, skladišta, vozni park, cijene na veliko i malo, sve je to dio trgovine koja funkcionira kao paralelni sustav.
Švercere duhana, pričaju mi, tretira se jednako, ako ne i gore nego švercere droge. Jer spadaju u državne neprijatelji zato što izravno otkidaju od državnog proračuna milijunske iznose. Kada je riječ o štetama po državne financije, niti u Hrvatskoj nije drugačije.
Naše “duboko grlo” tvrdi da se godišnje na ilegalnom tržištu duhana u Hrvatskoj obrne 1000 tona i da je krijumčarenje duhana isplativije nego krijumčarenje droge. Ako u njegovu opisu posla kojim se bavi ima i subjektivnog dojma, većinu njegovih navoda potvrdili su nam neki odvjetnici koji brane ili su branili ljude koji se bave krijumčarenjem duhana. Naš insajder ovako opisuje ekipu kojoj je na čelu bio Francesco kojeg nam on spominje po prezimenu.
- Duhan je posao koji netko kontrolira, ne rade to individualci, a mogli bi. Jednostavan je to posao. Francesco je potpuno nebitan, on je potrošna roba. Sirovinu kupujete legalno, u većini zemalja EU, i vozite za Hrvatsku, vrlo jednostavno. Firma u Sloveniji ili bilo gdje u EU i isporuka za Zagreb, kontrole na cestama nema, vrlo rijetko. Duhan je jedini posao gdje ima novca koliko god trebate. U Zagrebu imate više od 300 manjih radionica koje svaki dan od sirovog lista proizvode gotovi proizvod - kaže naš insajder. Iznosi nam i svoje viđenje zašto je “pao”.
- Vjerojatno nešto nije platio ili je robu isporučio nekom drugom, a to je doznao pravi gazda. On je vozio tri do četiri kamiona tjedno, a u jednom kamionu je bilo oko 12 tona. Ali, on je samo dio jedne od tri ekipe jednog od trojice bosova - tvrdi naš izvor. - Svi oni prolaze obuku, dobivaju novac za otvaranje firmi, sve što trebaju - tvrdi naš insajder.
Na naš upit u što ulažu novac od krijumčarenja duhana, navodi:
- Nekretnine, uglavnom na obali, u Dubrovniku, Novalji, Umagu, lokali uglavnom glase na tuđa imena - kaže. Poslao nam je i ime jednog popularnog lokala u Novalji i poslao link na vijest objavljenu na stranici carinske uprave o tome kako su jednom od njih zaplijenili pošiljku duhana na graničnom prijelazu Bregana početkom prosinca prošle godine.
Ovo što nam tvrdi naš insajder s ilegalnog tržišta duhana “uklapa” se i u posljednju policijsko-carinsko-uskočku akciju izvedenu prošlog ponedjeljka, kada je i pala posljednja duhanska pošiljka u nizu, a kojima je u Hrvatsku ušlo 153,5 tone duhana, od čega je ova posljednja ekipa ostvarila prihod od 6,8 milijuna kuna.
- Ovakvi postupci rezultat su u pravilu obračuna među krijumčarima duhana. Na ovaj način se međusobno rješavaju konkurencije i neki od njih nam to otvoreno kažu - reklo nam je nekoliko odvjetnika koji su branili optužene za krijumčarenje zlatnožutog proizvoda sve traženijeg na domaćem tržištu.
Kad dobiju takve informacije, dalje je sve stvar operativne tehnike, a u ovu su akciju osim tajnih policijskih istražitelja bili uključeni i mobilni timovi Carine. Ono što je vjerojatno moglo upasti u oči carinicima i policajcima je da su krajnji kupci Francekova duhana u Austriji, a da ga on iz Slovačke i Njemačke vozi u Hrvatsku, iz koje ne izlazi, iako bi to tako trebalo biti prema papirima. U istrazi koja je tek počela USKOK namjerava ispitati brojne svjedoke, ali i prevesti tajno snimljene razgovore koje je glavni junak ove priče vodio s dobavljačima duhana iz inozemstva.
Skladište bivše tvornice Marles u Sloveniji, parkiralište robne kuće Ikea, Bauhausa i drugih velikih trgovačkih centara, stajalište autoceste Maribor-zapad, kafić u Rovišću, Sebo iz Kistanja, LInija, samo su neka od mjesta radnji i likova koji sudjeluju u ilegalnom duhanskom biznisu. Sve to vidljivo je iz nekih prijašnjih postupaka, koji su počeli koju godinu ranije. Nakon što jedna ekipa padne, ubacuje se druga. Jedna od akcija koja je po krijumčare pošla po zlu je ona ekipe koja je “pala” još 9. kolovoza 2018. godine. U to vrijeme glavni lik ove posljednje priče, Francesco, nije ni u tragu uskočkim spisima.
Toplo kolovoško ljeto, popodne. Niđo zove nepoznatog muškarca sat iza podneva i pita ga: “Gdje si?”
“Ovamo smo ušli. Gdje si ti? Gdje su ovi dečki?”.
Sugovornik: “Nemam pojma. Da li da ostanem tu?”
Niđo: “Ne idi nigdje, da te ne ščepaju”, odgovara on svom sugovorniku. Tog popodneva intenzivno je zvanje, slanje SMS poruka jer su preprodavači u strahu da je jedna ekipa “zapela”. I konačno jedan od njih, V. K., u 16.11 sati prima uznemirujući SMS.
“Bucko kleka!”
Sat kasnije, trećeokrivljeni iz ovog predmeta u kojem se opisuje kako funkcionira ilegalno tržište duhana, 24-godišnji L. D., zove jedan broj mobitela u 17.08 i pita: “Ima li šta novo, koji su bili?”
Sugovornik mu odgovara: “Carina i policija u kombinaciji. Ali, carina preuzima, dve i pola i ovo i kombi, sve su strpali u kombi i kombi su uzeli da ga odvezu, da je bilo dvije i pola to tamo, na kraju sveukupno 2,5!”
Koliko su krijumčari duhana oprezni svjedoče i podaci da, primjerice, kad voze pošiljke rezanog duhana na područje Rijeke ispred kombija ili dostavnog vozila ide prethodnica koja snima ima li negdje policijskih ophodnja. Nakon što prođu naplatne kućice, skrenu na cestu prema Čavlima, pa negdje pretovare pošiljku, koja zatim nastavlja put do kupca u Rijeci. Jedna od pošiljki od 200 kg duhana iz rujna 2018. godine dogovorena je po cijeni od 80 kuna po kilogramu. Primopredaja je bila na području riječkog kvarta Hosti i kupac je “iskeširao” vozaču dio novca, 12.000 kuna.
“Taj dan došao sam s posla do te garaže da uzmem 20 kg duhana. Zaustavila me carina i zatekla u posjedu duhana”, ispričao je jedan od svjedoka, kupaca duhana koji je distribuirala Niđina ekipa. Neke od pošiljki koje su putovale do odredišta imale su policijsku pratnju koja ih je snimala, a nadzirani su im bili i telefoni. S obzirom na to da policija može nadzirati i Viber i WhatsApp aplikacije, krijumčari duhana prelaze na aplikaciju Telegram, koriste se radnim telefonima i šifriranim porukama. Svaka od skupina koja krijumčari duhan ima neke svoje “metode”. Međutim, svima njima je zajedničko da su shvatili da se ulaskom u EU i slobodnim protokom roba, pa tako i duhana među zemljama članicama za krijumčare otvorio pravi eldorado za duhanski biznis.
“Modus” je krajnje jednostavan. Duhan se nabavi u nekoj zapadnoj zemlji, najčešće Njemačkoj, Austriji ili Grčkoj gdje je dio duhana nabavljao Francek i u papirima se kao krajnji kupac navede neka tvrtka u nekoj trećoj zemlji, a Hrvatska bi trebala biti samo zemlja povoza. Ali, duhan završi na nekoj od tržnica ili u dostavi kupcima na veliko. Tako je jedna ekipa koju je organizirao Franjo P., 49-godišnjak rođen u Njemačkoj s prebivalištem u jednom podravskom mjestu, organizirao grupu koja je od ožujka do kraja listopada 2019. godine uvezla 65,3 tone duhana i oštetila proračun za 39,2 milijuna kuna. U tom su lancu vozači dobivali po 400 eura za prijevoz po turi, organizator tog posla, špedicije, istovara skladištenja, rezanja i pronalaska kupaca nagrađen je sa 17.000 kuna, distributeri po Zagrebu plaćani su 1000 kuna po prijevozu. Najam skladišta u Zagrebu su plaćali 1000 eura mjesečno.
- Ja sam po uputi svog šefa u nekoliko navrata odlazio u skladište istovarivati. U početku nisam niti znao da se radi o duhanu, a onda sam ga vidio po podu, a osim toga osjetio sam miris kada bi se otvorio kamionom. Razgovarao sam o tome s vozačem koji mi je rekao da je zakonski sve O.K., jer duhan nije prerađen. Ja sam po istovaru trebao dobiti 100 eura, ali nisam dobio ništa.
Tjedan dana prije uhićenja vidio sam dvojicu krupnije građe koji su kombijem došli po duhan i rekli su mi da ostavim otvorena vrata skladišta. Uglavnom je vozio jedan te isti vozač, s malo spuštenim okom, a duhan je dolazio šleperima slovenskih tablica - ispričao je policiji viličar Ramo. Jedan od kupaca, Dalibor F., 45-godišnji Zagrepčanin koji je od “uvoznika” kupovao duhan, pa ga kasnije sam rezao i preprodavao, u svom je iskazu naveo da ga je plaćao 40 kuna po kilogramu. On bi ovisno o kupcu dalje taj duhan prodavao po 50-55 kuna, što je ovisilo i o količini, radi li se o 100 ili o 200 kilograma. Njegovi kupci su dalje taj duhan prodavali na placu. Dalibor je nekad izrezani duhan dostavljao kupcima u svojoj Toyoti. Jedan od vozača duhana, Toni K., ispričao je da je on vozio po 15, 16 paleta iz skladišta u Čulinečkoj.
- Dalibor mi je prethodno najavio da će taj čovjek doći i vidio sam ga prvi i zadnji put. Ne znam kako se zove, niti mi se predstavio, i rekao mi je da o imenima ne pričamo. Najavio mi je da će me zvati jedna osoba i reći mi gdje da idem. Nazvao me preko aplikacije u kojoj se svi razgovori i poruke brišu. Po prijevozu sam od Čulinečke do Karlovačke dobivao 1000 kuna - ispričao je vozač. Sve ove opise krijumčarenja i prodaje duhana opisali su u stručnom članku Dejan Kojić, carinski službenik, i Ante Orlović, profesor Visoke policijske škole. Krijumčarenje malih količina naziva se bootlegging ili “mravlji šverc”. Porastu potrošnje rezanog duhana pogodovao je, tvrde, pad kupovne moći, njegova dostupnost na ilegalnom tržištu i bitno manja cijena od cigareta, i po tome Hrvatska nije specifična. I njihova procjena da se godišnje potroši oko 1000 tona duhana na koji nije plaćena trošarina i PDV, čime se državni proračun ošteti za oko 100 milijuna eura, poklapa se s procjenom našeg insajdera. Najviše zapljena bilježi se u Međimurju i Podravini, gdje se najviše i uzgaja duhanski list. U stručnom radu o ilegalnom tržištu cigaretama i duhanom u regiji, koji su objavili Jelena Budak, Goran Buturac, Davor Mikulić, Edo Rajh i Sunčana Slijepčević sa zagrebačkog Ekonomskog instituta, opisali su i kako funkcionira ovakvo tržište duhana. Uobičajeno se on nabavlja od prijatelja, poznanika i uličnih preprodavača.
Autori navode kako se udio rezanog duhana na crnom tržištu smanjuje, iako oko 80 posto ispitanih smatra da su transakcije duhana na sivom tržištu neprihvatljive. Njih sedam od 10 svjesno je da crno tržište šteti državnom proračunu. Preprodavači duhana dugo se ne moraju brinuti za egzistenciju. Iako je crno tržište suženo, budu li i dalje uspijevali plasirati oko 1000 tona i zaraditi oko 100 milijuna eura, mnogi od njih će moći lagodno živjeti. Poput glavnog junaka ove priče Francesca. koji vjerojatno nije imao sreće ili je na neko vrijeme maknut jer je smetao konkurenciji. Jer, dok je on bio na putu od suda do zatvora u Remetincu, na putu za Hrvatsku već je bila nova pošiljka.