Jako mi je žao zbog prometne. Žao mi je i poginulih osoba. Pratit će me to cijeli život, baš kao i moju obitelj. Nalet na ljude uopće nisam vidio. Ne sjećam se nesreće niti same vožnje.
Znam samo da se autom prosuo neki bijeli prah, otvorili su se zračni jastuci, nastao je dim. Izašao sam iz auta, ljudi su vikali i psovali me, a ja sam samo htio pobjeći od njih. U susjednoj ulici me netko srušio na tlo, a sutradan u Jedinici za zadržavanje i prepratu PUZ-a policajci su mi rekli za unesrećene. Bio sam u totalnom šoku. Priznajem, kriv sam za nesreću. Molim za oprost obitelji poginulih te molim za oprost i moje roditelje. Nanio sam svima neizmjernu bol. Spreman sam preuzeti odgovornost i suočiti se s kaznom. Ponavljam samo da nisam unesrećene vidio i zbog toga se ne osjećam krivim ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....